Da bismo istinski uvidjeli pogibeljnost današnjeg, potrošačkog formata društva,

promotrimo sljedeće činjenice, te zaključimo da takav format društva nije u stanju osigurati

istinsku sigurnost, stabilnost i prosperitet čovjeka, čovječanstva, jer prema službenim

podacima:

-mnogo više ljudi umire od posljedica kriminala u mirnodopskim, nego u oružanim

sukobima,

-svako drugo dijete u dobi od 2 do 17 godina svake godine doživi određeni stupanj nasilja,

-za mnoge žene i djevojke najopasnije mjesto ostaje dom: obiteljsko nasilje, ubojstva od

strane partnera i sporovi oko imovine.

Novac, te općenito stjecanje materijalnog bogatstva, u potrošačkom formatu

društva prevladava nad životom čovjeka, a odnosi među ljudima temelje se na dominaciji i

natjecanju, kako za resurse, tako i za vladanje jednih nad drugima. U tom je smislu

najjeftiniji resurs postao upravo život čovjeka, postao je jeftina roba na tržištu rada i

međusobnih odnosa. U potrošačkom društvu potrebe jednog čovjeka najčešće se

ostvaruju nauštrb interesa i prava drugog čovjeka.

U potrošačkom društvu nije vrijedan čovjek, niti njegove sposobnosti ili postignuća,

već njegovo postojanje u određenim krugovima i titule na papiru koje nije teško kupiti. U

potrošačkom se društvu općenito sve može kupiti. Pitanje je koliko vam je novčanik debeo.

U potrošačkom je društvu kvantiteta važnija od kvalitete. Neprestana je trka, jurnjava,

gaženje jednih preko drugih. Postoje nametnuti standardi kojima se čovjek mora

prilagoditi, kako se na „gozbi života” ne bi osjećao kao autsajder. Ali to nije pamet, savjest,

čovječnost ili čast. To je samo maska, izgled, skupi telefon, auto, kuća, prilika za putovanje

i tako dalje. Drugim riječima, nisu to istinske osobine čovjeka, već iluzija uspjeha koju si

može priuštiti. Potjera za iluzijom rađa pohlepu, pohlepu koja vodi u ratove. Kada više

niste zadovoljni onim što ste dobili, počinjete na silu uzimati od drugih. A u takvom formatu

gubici i razaranja su neizbježni… U ovoj borbi ginu svi: kraljevi, vladari, obični ljudi i cijela

carstva. Ovo je sastavni i nezaobilazni dio potrošačkog formata. Potrošački je format korak

u ponor prema kojem svi idemo tisućama godina, a sad smo došli na sam rub. Ovaj put

nas je koštao onog najdragocjenijeg: ljudskih života.

Međunarodni sporazumi proklamiraju cilj okončanja siromaštva i ropstva, ali… u

ekonomiji masovne potrošnje cijeli je sustav usmjeren na zaštitu privatnog kapitala. A o

tome u što se ljudi vlastitim prešutnim pristankom na ovakvo stanje pretvaraju i koje su sad

već neskrivene namjere globalističko-tehnokratske vrhuške najbolje govori izjava Klausa

Schwaba, osnivača i čelnika Svjetskog ekonomskog foruma: „Moderna ljudska bića nisu

građani, slobodne individue i članovi društva, već sekundarni sudionici masivnih

komercijalnih poduzeća. Cilj svakog ljudskog bića bi trebao biti postizanje dugoročnog

ekonomskog rasta i prosperiteta glavnih komercijalnih faktora.” Taj isti Klaus Schwab je

izjavio, podsjećamo: „Nećete posjedovati ništa i bit ćete sretni zbog toga.”, dok je taj isti

Svjetski ekonomski forum službeno predstavljen kao „globalna platforma suradnje javnog i

privatnog sektora koja kreira partnerstvo između poslovnih ljudi, političara, intelektualaca i

drugih lidera društva kako bi “odredili” i definirali najveće izazove na globalnoj razini.”, dok

u naravi nije ništa drugo do instrumenta kojim se “zamijenilo demokraciju globalnim

vodstvom šačice odabranih, čiji ciljevi nisu u interesu čovječanstva, već služe za

ostvarenje njihovih sebičnih individualnih planova”. I da naglasimo, cilj nije da se kod ljudi

opetovano podigne razina bijesa, mržnje, straha ili što slično, već da im se ukaže na

činjenicu pogubnosti PRIHVAĆANJA potrošačkog formata društva, te da im se ukaže na

iznimnu potrebu što skorije izgradnje novog i čovječnog formata u vidu Kreativnog društva,

tako da ovaj pogubni format možemo što prije zajednički zauvijek napustiti.

Potrošački format je format društva koji nam oduzima živote i budućnost. Ako to još

netko nije shvatio, potrošački format je gozba tame i zla, gozba koja u ovom trenutku

doseže svoj vrhunac dekadencije i svi to danas izuzetno jako osjetimo i na svojoj koži.

Laž, bol, strah i patnja sastavni su dijelovi potrošačkog društva. Došli smo do toga da je i

sam čovjek postao roba. To je već simptom smrtonosne bolesti, simptom kroničnog

pomanjkanja, nedostatka i pohabanosti čovječnosti, ljudskosti.

Ova bolest našeg društva dosegla je terminalnu fazu. Stoga je nužno poduzeti hitne mjere, jer potrošački format društva je kamen spoticanja u rješavanju SVIH problema. Sam potrošački format podrazumijeva neprestanu borbu, podjele, razdvajanje, rat, nasilje i ropstvo. Sve te primjere vidimo u našoj povijesti, povijesti ratova dugoj 6000 godina. U svakodnevnom se životu zakoni potrošačkog formata ogledaju u odnosima među ljudima, u obitelji, među prijateljima, na poslu, netko stalno teži dominaciji. Svatko želi biti na vrhu i dobiti bolje mjesto. Ovo je stalno samopotvrđivanje nekih ljudi na račun drugih.

Ali potrošački format je privremen; prije ili kasnije, čovječanstvo postaje uvjereno da

to vodi u slijepu ulicu, jer stalne međusobne borbe, međusobno uništavanje, znače borbu

sa samim životom. Ali zar mi, ljudi, ne želimo živjeti? Zar ne želimo živjeti u stabilnosti i

sigurnosti, zar ne želimo živjeti u poštovanju i blagostanju?

Naravno da želimo. Nitko razuman ne bi rekao da su mu te vrijednosti strane. To je

ono što želimo vidjeti na čelu društva u kojem živimo. U sadašnjem formatu to je

nemoguće, a sve zbog te stalne žudnje za borbom. Čak i ako se ljudi jedne zemlje ujedine,

borit će se protiv druge.

Zato je danas ideja Kreativnog društva jedina ideja koja može ujediniti

čovječanstvo. To je format koji će uistinu omogućiti ljudima da žive mirno. Kreativno

društvo znači da se najbolje ljudske kvalitete potiču, a najgore se suzbijaju.

U Kreativnom društvu nitko neće biti siromašan, nitko neće biti potlačen, neće biti

neprijatelja, korupcije ili straha. I svatko od nas može početi graditi ovo društvo već sada,

govoreći svima oko sebe da će samo u Kreativnom društvu ljudi živjeti u sigurnosti. Svi

imamo pravo živjeti dobro, želimo živjeti dobro. Zašto bismo sebi uskratili tu priliku? Na

nama je da razmislimo i zajedno odlučimo kako ćemo te temelje implementirati u svoj

život, kako se zaista ujediniti i u tom zajedništvu pronaći odgovor na klimatsku prijetnju. To

možemo, ali samo zajedno. Imamo sve: tehnologiju, informacije i resurse. Ujedinjujući i

kombinirajući znanstvene, tehnološke i intelektualne resurse možemo riješiti problem

klimatskih promjena. Možemo riješiti bilo koji drugi problem na planetu! Imamo sve, samo

se trebamo prestati bojati, prestati biti lijeni, stvarno shvatiti te odbaciti iluzije i podjele.

Razumljivo je danas da su mnogi ljudi uplašeni ili sumnjičavi prema projektu

Kreativnog društva, misle da je to jedan u nizu projekata neke prikrivene suprotne strane,

koja nudi još jedan u nizu za ljude obmanjujućih trikova. Zato neki kažu da je to američki

projekt, drugi misle da je od Rusa, a treći su sigurni da je od Kineza. Mi ćemo reći ovako:

svi su u pravu i nitko nije u pravu. Ne, to nije projekt nikakve tajne službe, to nije projekt

prikrivenih namjera, nije projekt samo ljudi iz Amerike, Rusije i Kine, već i iz Europe i svih

zemalja svijeta. Imamo sudionike iz cijelog svijeta i cijelo čovječanstvo stoji iza toga! Svi

ljudi koji uistinu razumiju ozbiljnost situacije i imaju hrabrosti preskočiti svoj strah i krenuti u

akciju. To su ljudi koji ne daju svoj pristanak da budućnost čovječanstva zvuči kao

zastrašujuća presuda pred kojom smo mi, ljudi, dužni nemoćno spustiti glavu i povinovati

joj se, već su to ljudi koji se trude ukazati svim ljudima da ujedinjenje na temelju

čovječnosti, na temelju uvažavanja života svakog čovjeka, ujedinjenje na znanstveno –

intelektualnom nivou, kao razumljivu posljedicu će imati i znanstveno-tehnološki napredak

u onim smjerovima koji će zaista biti od koristi za čovječanstvo.