Mošus je dragocjena tvar koja se koristi u proizvodnji parfema i lijekova, pa lovci uvijek vrebaju da ulove jelene kako bi izvukli ovaj vrlo vrijedan mošus. Jelen na kraju umire ili od lovčeve zamke ili u pokušaju bijega, skačući s litice, on umire ne pronalazeći za svojeg života izvor ovog očaravajućeg mirisa.

Na sličan način, u čovjeku postoji izvor beskrajne radosti i blaženstva, a ipak trčimo naokolo u  potrazi za srećom u vanjskom svijetu, potpuno zanemarujući ovaj izvor blaženstva u nama. Na kraju umiremo, a da nažalost nikada nismo pronašli tu beskrajnu radost koja leži skrivena u nama samima.

Ljepotu nalazimo izvan nas jer je ljepota u nama. Izvore radosti nalazimo u vanjskom svijetu jer  postoji nepresušna fontana radosti unutar nas. To je ta tajna. Umjesto da potražimo unutar sebe kako bismo pronašli neograničeni izvor radosti, mi ga neprestano tražimo u vanjskom svijetu.

Joga nam pruža alate za otkrivanje našeg najvećeg ljudskog potencijala i pronalaženje puta

beskrajnog blaženstva unutar našeg vlastitog bića. Kada otkrijete i počnete prakticirati drevnu duhovnu znanost joge, možete očekivati jedno preobrazno putovanje u vlastitu nutrinu.

To putovanje unutar sebe vodi ka pronalaženju jednog sasvim novog, uzvišenog svijeta i otkrivanje prave svrhe života. Joga, praksa koja datira više od 7000 godina unazad, osmišljena je kako bi pomogla ljudskom razvoju na fizičkoj, mentalnoj i duhovnoj razini, ali što je najvažnije, uvijek je, od svog začetka, težila oplemenjenu ljudskog srca.

Ljudsko srce je sjedište istinske duhovnosti i ono je sposobno osjetiti neopisivu božansku ljubav koja nas od pamtivijeka povezuje s našim Stvoriteljem, bili mi

toga svjesni ili ne.

Joga omogućuje da između ostalog postanemo svjesni svoje intimne povezanosti sa čitavom kreacijom. Zato je upravo joga toliko važna u ovim turbulentnim vremenima kada je pitanje ljudskosti na kocki. Joga nam može poslužiti kao unutarnji kompas za otkrivanje i obnovu istinskih ljudskih vrednota i čovjekovog najvišeg potencijala.

Joga , sa svojim tehnikama disanja, vježbi položaja tijela, meditacije itd. nudi duboko iscjeljenje i integraciju cijelog svog bića. Naime, joga se podučava već tisućama godina kako bi čovječanstvu pokazala put do mira, harmonije, blagostanja i sreće. Još uvijek to čini i činit će to čak i u budućnosti. Danas, vjerojatno više nego ikada prije, osjećamo potrebu za ravnotežom, smirenošću, spokojem, nadahnućem i dinamikom.

Stres i napori života vidljivi su u svakom  kutku svijeta. Danas nas joga ponovno upućuje da slijedimo put etičkih načela, dobrote, samilosti, te da

usvojimo racionalan pogled na sve sfere života i prigrlimo put ljubavi-pobožnosti i predavanja  Božanskom koje prebiva u najskrivenijim dubinama našega bića.

Joga se može prakticirati s terapeutske i duhovne osnove, zadirući duboko u energetske,

hormonalne, emocionalne i duhovne dobrobiti asana (tjelesnih pozicija). Svakodnevno

prakticiranje asana, vježbi disanja, pjevanja, i meditacije uz mantru omogućuje duboko, ali

istovremeno nježno iscjeljivanje na suptilnoj energetskoj i psihičkoj razini, dopuštajući vašem istinskom biću da ispliva na površinu.

Samo tjedan dana nakon intenzivnog, svakodnevnog vježbanja, vaše će lice poprimiti prekrasan sjaj, a cijelo će vam biće odisati bistrinom i živošću. Rad na psiho-energetskim centrima tijela otključat će davno zaboravljenu radost, entuzijazam i težnju za nadahnutim i smislenim životom.

U današnje vrijeme postoje i dokazi dobiveni naročito iz područja neuroznanosti i biologije, da autentične drevne jogijske tehnike prouzrokuju duboke, pozitivne i trajne psiho-fiziološke promjene.

Ljudi su racionalna bića s jasno razvijenom sviješću. Zato su u stanju razlikovati dobro od zla, a kada su u nevolji mogu pronaći izlaz, uz pomoć svoje svijesti, koja se odražava kao inteligencija.

Nitko ne želi živjeti u patnji i bijedi, a pogotovo ne ljudi, koji uz pomoć svoje svijesti mogu

pronaći rješenje i način na koji prevladati nesreću.

Život bez tuge i patnje život je sreće i blaženstva, a to je ono što ljudi žele. Svatko je u potrazi za srećom; zapravo, u ljudskoj je prirodi da traže sreću.

Pitanje da li se sreća može naći onim putem kojim većina ljudi traži sreću.

U potrazi za srećom ljude prvo privlače tjelesni i materijalni užici. Ljudi gomilaju bogatstvo i

pokušavaju postići moć i položaj da zadovolje svoje želje za srećom. Kad netko posjeduje tisuću eura, teži za deset tisuća, ali čak ni to ne zadovoljava, pa hoće milijun, i tako dalje.

Zatim, vidimo da osoba koja ima utjecaja u jednoj županiji pokušava proširiti taj utjecaj na cijelu pokrajinu, pokrajinski čelnici žele postati nacionalni čelnici, a kada to postignu, onda se javlja želja za svjetskim vodstvom.

Glad za nagomilavanjem materijalnog bogatstva i moći je beskrajna i to zato sto samo stjecanje bogatstva, moći i položaja ne zadovoljava čovjeka.

Stjecanje nečega ograničenog samo stvara želju za više, a potrazi za srećom nema kraja. Oni koji žude za bogatstvom neće biti zadovoljni dok ne budu imali neograničeno bogatstvo. Niti će tražitelj moći, položaja i prestiža biti zadovoljni dok ih ne dobiju u neograničenim razmjerima.

Problem je u tome što je sam svijet konačan i stoga nije u stanju pružiti nam

beskonačne stvari vječnog karaktera. Ljudi traže sreću u romantičnim vezama, no i to ne može pružiti vječnu sreću jer taj partner neće zauvijek ostati s nama. Ili će nas napustiti ili će napustiti ovaj svijet, a na kraju krajeva ni naše tijelo nije vječno pa nam ni ono ne može pružiti beskrajne užitke, te sve u ovome svijetu prije ili kasnije moramo ostaviti ili će ono ostaviti nas.

To je jedna istina koju treba sagledati i kad je sagledamo i prihvatimo smanjujemo vlastitu frustraciju koja neminovno prati gubitak nečega što posjedujemo ili ne dobivanje onoga što smo žarko željeli.

Dakle ni najveća ovozemaljska stečevina, pa makar to bio i cijeli svijet, ne bi osigurala ništa od beskonačnog i trajnog karaktera. A vječna žudnja ljudskih bića za srećom može biti zadovoljena  jedino spoznajom Beskonačnog.

Prolazna priroda svjetovnih posjeda, moći i položaja može nas samo dovesti do zaključka da nijedna stvar konačnog i ograničenog svijeta ne može zadovoljiti vječni poriv za srećom. Njihovo stjecanje samo dovodi do daljnje čežnje.

Vječni poriv za srećom  može zadovoljiti samo spoznaja Beskonačnog. Beskonačno može biti samo jedno, a to je  Kozmičko Biće ili Najviša Svijest, tj. naš Stvoritelj. Joga je sastavila niz disciplina koje omogućuju čovjeku da se poveže s Najvišim te da mu se

približi i da ga u konačnici spozna. Ta spoznaja se zove samadhi, ili stapanje, odnosno

sjedinjenje s Kozmičkim Bićem.

Samo Kozmičko Biće može pružiti vječnu sreću – potraga za kojom je svojstveno svakom

ljudskom biću. U stvarnosti, iza ovog ljudskog poriva skrivena je čežnja za spoznajom

Kozmičkog Bića. Ta čežnja za tom Najvišom Spoznajom je priroda svakog ljudskog bića. To je  svrha našeg postojanja.

Iskra te Beskonačne Svijesti postoji u svakom čovjeku, stoga joga nudi metode da se spozna ta iskra beskonačne svijesti unutar sebe. Kad se spozna iskra spoznaje se i vatra, odnosno duša čovjeka je satkana od iste tvari kao i Božanska Duša.

Spoznavanjem duše, spoznajemo Božansku Dušu. Taj proces se postiže vježbama meditacije, a da bi se moglo meditirati, potrebno je snažno i zdravo tijelo, zato su dane i asane i vježbe disanja, da bi um i tijelo bili zdravi.

Vježbe disanja i asane također pomažu stvoriti jedno stanje unutarnjeg mira, koji je preduvjet za meditaciju.

Što joga nije?

Često ljudi misle da je joga neka vrst religije ali tome nije tako, iako je zanimljivo da ta dva

termina imaju slično značenje, odnosno joga znači „jedinstvo“ ili „sjedinjenje“, a riječ religija, dolazi od latinske riječi „religare“, RE+LIGARE. Ligare znači „sjediniti se“ a „re“ je prefiks koji bi se mogao prevesti kao povratak ili „ponovo“, odnosno zajedno bi onda „religare“ značilo „ponovno se sjediniti“.

To ukazuje na to da su religije u svojim začecima imale isti cilj i postulat

sjedinjenja, tj. duhovni povratak Stvoritelju, kojeg je duša napustila kada je krenula iskusiti život u materiji.

Joga je suštinska duhovnost, a moglo bi je se nazvati i duhovnom ili intuitivnom znanošću. Joga nije religija i razlike između religije i duhovnosti, tj. joge, navela sam dolje.

Ideja božanstva

Religija pripisuje božanstvenost drugim stvarima osim čovjeka

Duhovnost, s druge strane, uočava božanstvenost i krajnje jedinstvo u svim bićima i procesima.

Osnova

Religija se temelji na sentimentalnoj vjeri. Koristi društvene pritiske i prakse kroz koje se u ljude usađuju vjerska uvjerenja. Duhovnost se temelji na praktičnoj realizaciji putem vježbi koje dokazano donose rezultate.

Prakse

Religija se sastoji od ritualnih obreda koji koriste vanjske predmete. Zagovara svetost svetih

mjesta, svetih kupki, itd. uzrokujući ekstrovertnost mentalnih energija.

Naglasak duhovnosti je na unutarnjoj spoznaji, koja zahtijeva samo jedan entitet: vlastiti um.

Mentalna ekspanzija se događa kroz samodisciplinu koja rezultira introvertiranjem mentalnih energija.

Izvor autoriteta

U religiji je izvor autoriteta „otkrivenje“ Boga svetom vođi ili „proroku“ na temelju spisa, za

koje se kaže da su Božji glas. Sveta pisma različitih religija međusobno su proturječna i često međusobno neprijateljski nastrojena.

Duhovnost se temelji na izravnom iskustvu, osobnom eksperimentiranju u vlastitom mentalnom laboratoriju i pronalaženju univerzalnih istina temeljenih na praktičnim spoznajama.

Univerzalnost

Religija drži kulturno uvjetovana uvjerenja i prakse u odnosu na promjene u vremenu, mjestu i osobi, često projicirajući jezične, geografske ili rasne predrasude. Postoji i mogućnost izrabljivanja od strane svećeničke klase.

To u konačnici stvara podjele, što dovodi do međusobnog nepovjerenja, čak i neprijateljstva među različitim religijama. Duhovnost je primjenjiva među kulturama jer se temelji na univerzalnim načelima.

To je u konačnici ujedinjujuće i vodi prema ljubavi među svim ljudima.

Cilj

U religiji je cilj spasenje nakon smrti ili tijekom života, integracija pojedinca u njegovo društvo, bez obzira na duhovnu kvalitetu tog društva.

Cilj duhovnosti je oslobađanje od ignorantskog stanja ego-svjesnosti dok je živ, čime se ubrzava evolucijski proces stvaranja.

Moralnost

U religiji, moral se sastoji od postupaka koji su u skladu s društvenim konvencijama. Ono

postaje samo sebi cilj ili se prakticira kao sredstvo za postizanje spasenja u zagrobnom životu.

U duhovnosti, moralnost je preduvjet da duhovne prakse uravnoteže um, tako da on može

spoznati svoju vječnu osnovu, tj. dušu. „Dobra djela“ pomažu samospoznaji, dok je „zla“ djela ometaju.

Vanjska religija

Moral, dobro i zlo, smatra se apsolutnim skupom vrijednosti koje je Bog dao kroz svete spise.

Unutarnja duhovnost

Dobro i zlo su dvojna manifestacija jedinstvene istine, stoga su relativan skup vrijednosti.

Ispravna misao je jednako važna kao što je važno ispravno djelovanje, budući da namjera

određuje moralnost čina.

Joga, bez obzira, s kojom namjerom je počnete vježbati, će u vaš život donijeti velik osjećaj mira i ravnoteže. Vježbe joge balansiraju sve naše energije što onda pomaže da se suočimo sa životnim izazovima s mnogo više snage, elana i otpornošću.

Prvi sat joge bi mogao biti početak puta otkrića vlastitih dotad nepoznatih snaga i neočekivanog potencijala.