Takvo preklapanje ne događa se često. Zbog različitih kalendara pojavljuje se tek svakih tridesetak godina i uvijek me podsjeti koliko su, unatoč razlikama, ljudske potrebe za smislom, ljubavlju, mirom i nadom zapravo iste.

U svojim molitvama oni koji poste trebali bi imati na umu i one koji ne vjeruju, koji sumnjaju ili koji su jednostavno na nekom drugom putu. I to je u redu. Vjera je poziv koji dolazi iznutra, od Boga, a ne nešto na što ljudi smiju prisiljavati druge ili zbog čega ih smiju osuđivati.

Svima koji ovih dana poste želim snagu i ustrajnost. Post nikada nije samo glad ili žeđ, nego i strpljenje, mir u sebi i odnos prema drugima. Mislim da je upravo to smisao ovakvih dana. U tišini pronaći ono najbolje u sebi, očistiti se iznutra i shvatiti da prema drugima treba biti blaži, strpljiviji i s malo više empatije i poštovanja prema svima.

Vjerniku ili nevjerniku isto bi trebalo biti zajedničko: ljubav, dobrota i mir, bez mjesta za mržnju prema bilo kome.