- Ines Knežević
Postoji nešto što rijetko tko danas primijeti. Religije i moderna duhovnost mogu razoružati. I ne događa se to slučajno. Događa se postupno, pod plaštom mira i ljubavi, dok istovremeno gubimo sposobnost da zaštitimo sebe, svoje granice i svoje najdraže.
Moderna duhovnost, kako se danas uči, nije nastala iz razumijevanja Zakona, nije izrasla iz rte i iz kozmičkog reda. Današnje interpretacije često proglašavaju svaku silu problemom.
Umjesto da najprije pitaju iz čega i zašto djeluje onaj tko koristi silu, zaključuje se da silu ne smije koristiti nitko.
Tako i zaštita često postaje etiketirana kao agresija. Nečija granica obilježena kao ego. Reakcija na nasilje dobiva optužbu da je nesvjesnost. I tako danas imamo duhovnost koja nas uči da budemo mirni, ali nas ne uči kako da budemo ispravni kad treba.
U izvoru, u mudrosti koja dolazi izravno iz Zakona postoji kristalno jasno razlikovanje.
Agresija dolazi iz straha, ima ego, želi pobijediti, traži potvrdu i hrani se ponovnim nasiljem.
Zaštita dolazi iz jasnoće, ne dolazi iz ega, želi zaustaviti, ne traži pobjedu, već samo prestanak nepravde.
Možeš podići mač da dokažeš koliko si jak i to je agresija. Isto tako možeš podići mač i da zaštitiš dijete i to je u skladu sa Zakonom. Ali moderna duhovnost često više ne uči ovu razliku. Zašto? Jer to zahtijeva zrelost, a ne okretanje glave u stranu, jer je tako lakše.
Zapitajmo se iskreno – što nastaje iz duhovnosti koja nas uči da budemo mirni uvijek, pod svaku cijenu. Što nastaje iz učenja koje kaže ne reagiraj, ostani u visokoj vibraciji, prepusti karmi, nemoj suditi, sve je ljubav…
Bez razlikovanja, to vodi u pasivnost. Jer učiti nekoga da bude miran lakše je nego učiti ga da djeluje ispravno. Lakše je držati stav lažnog mira, nego razviti razlikovanje. Ali lakše nije istinitije.
I ovdje dolazimo do srži problema. Današnja duhovnost koja nas uči da je previše kad se postave granice – gubi dodir sa Zakonom. To postaje samo prazna forma bez jasnoće. Danas nam ne govore – slušaj gospodara, ali govore budi mirno. A rezultat je isti, pasivnost pod plaštom svetosti.
Takva duhovnost najviše pogađa ljude s jakim osjećajem pravde. Zaštitnike u društvu. One koji ne mogu gledati nepravdu i šutjeti. Njima se kaže da su previše agresivni, da nisu duhovni i da moraju raditi na sebi. I tako se zaštita pretvara u problem dok nasilnici prolaze netaknuti pod pričom ne osuđuj, sve je lekcija.
Razumijete li što se ovdje događa? Gubi se razlikovanje. Granica se naziva egom. Glas se naziva nasiljem. Vatra se naziva nesvjesnošću. I onda se oni koji štite počnu sramiti vlastite snage. Počnu je gasiti i prigušivati u sebi. Počnu misliti da su oni problem. A oni su zapravo rješenje koje iskrivljena duhovnost ne želi.
Ta inverzija vrijednosti započela je u religiji, a danas se to prelilo i u modernu duhovnost. Rezultat je isti i to je gubitak razlučivanja i sposobnosti ispravnog djelovanja.
Prava istina je da svijet bez zaštitnika nije siguran svijet. To je svijet u kojem nasilnik nema prepreku, slabiji nema štit, a nepravda se događa bez odgovora.
U ṛṣi znanju postoji princip koji moderna duhovnost često zanemaruje. Nenasilje bez sposobnosti za djelovanje nije vrlina, nego slabost. Ahiṃsā vrijedi samo kad možeš udariti, ali biraš ne udariti. To je mudrost.
Čovjek koji ne može djelovati i kaže ja sam nenasilan, to nije mudrost. To je bespomoćnost presvučena u svetost. Razlika je velika. Arjuna na Kurukshetri nije bio pozvan da bude miran. Bio je pozvan da djeluje ispravno. Kṛšṇa mu nije rekao – ostani u visokoj vibraciji. Rekao mu je – ustani, ovo je tvoja dharma. I tu leži ključ svega. Dharma nije uvijek mir.
Dharma je djelovanje u ime istine, u ime zaštite, u ime Zakona koji ne poznaje kompromis s nepravdom.
Kad opet čujete – zaštita je agresija, granice su nečiji ego, ljutnja je neiscijeljeno, pravi duhovni ljudi ne reagiraju, tada u sebi tiho provjerite samo jedno. Je li ovdje moj ego ili Zakon? Ako djelujete iz jasnoće, bez vlasnika, bez želje za pobjedom, samo da zaustavite ono što mora biti zaustavljeno, to nije nasilje. To je dharma.
Moderna duhovnost nas je naučila da budemo mirno i tiho. Naučila nas je potiskivati.
Nije nas naučila da budemo istiniti prema sebi. Nije nas naučila razlikovati silu iz nepravde od sile iz Zakona. Nije nas naučila da postoje trenuci kad mir nije odgovor nego odstupanje od istine.
Nije nas naučila da postoje trenuci kada djelovanje postaje nužno. I dok god duhovnost ne vrati razlikovanje između agresije i zaštite, između ega i Zakona, između pasivnosti i mirnoće, između slabosti i nenasilja, ona će ostati ograničena.
Jer svijet gdje svi stoje mirni, a nitko ne reagira na nepravdu nije duhovno probuđen svijet. To je mrtav svijet. I ljudi koji nose pravednu vatru, nisu ovdje da bi je gasili. Oni su ovdje da je koriste u skladu sa Zakonom. Ne iz straha. Ne iz ega. Nego iz istine. Vatra u pravednom srcu nije problem.
Ta vatra je odgovor na silu koja narušava red. I kada se uči da se ta vatra mora gasiti, istina se zakopava. Božanski Zakon ne traži pasivnost. Traži djelovanje u Istini. Ovaj naš svijet treba jasnoću. Treba ljude koji znaju kad reći ne. Ljude koji mogu stati kao štit između nepravde i nevine duše. Zaštitnik čuva život od agresije. To je sveta uloga.
