Sustav je znao što čini kad je plasirao pornografiju na tržište. Ako razbiješ svetu vezu između ljubavi i tjelesnosti čovjek gubi najjaču silu koja ga spaja s Izvorom. Jer seksualna energija u svojoj čistoći nije požuda. ona je božanska kreativna energija, ista ona koja stvara galaksije, rađa život, inspirira umjetnika. Paraziti i kontrolori su morali tu energiju spustiti u blato, kako bi ljudi izgubili pristup svom stvaralačkom potencijalu. Kada ta snaga curi kroz rupe, čovjek postaje blijeda sjena samoga sebe.

Pornografija ljude uči da vide drugo biće kao objekt, ne kao dušu. I polako, svaki put kad se ta energija potroši bez prisutnosti i bez ljubavi nešto u čovjeku umire.

Gasi se suosjećanje. Nestaje sposobnost da se istinski voli. Oči postaju hladne.

Dodir postaje prazan.

Srce se zatvara, a tijelo samo mehanički funkcionira.

Bez ljubavi, čovjek postaje prazna ljuštura savršena za kontrolu.

Mozak takvih ljudi se rekalibrira. Sve prirodne radosti: pravi osmijeh, topli zagrljaj i iskrena emocija postaju nedovoljni. Takvim ljudima počinju biti potrebni jači podražaji i ekstremna stimulacija koja je sve dalje od stvarnosti. Polako gube vezu s vlastitim tijelom, s partnerom i sa osjećajem svetosti koji bi trebao pratiti intimnost. Tada ostaju sami, ispred ekrana ili magazina prazni i gladni i prelaze u svijet iluzije jer samo iluzija može ispuniti njihovu iskrivljenu maštu.

To je bio cilj mračnih elita. Razoriti svetost odnosa, uništiti obitelj i oslabiti duhovnu snagu čovječanstva. Jer kad je obitelj jaka, sustav ne kontrolira lako. Kad su muškarac i žena svjesni, kad se vole kroz srce, oni zajedno stvaraju polje koje ni jedan sustav ne može kontrolirati. Njih dvoje u svetoj vezi nisu samo par, oni su portal prema drugačijem svijetu. Svijetu gdje djeca rastu u ljubavi, gdje se ne konzumira nego stvara, gdje je intimnost sveta i nije transakcija.

Zato su nas odvojili. Seksualizirali djecu.

Pretvorili žene u objekte, muškarce u grabežljivce. Razorili razumijevanje da je seksualnost most između zemlje i neba.

Svi drevni putevi su znali da ta energija, kad je svjesno čuvana i usmjeravana, otvara vrata natprirodnog.

Kundalini se diže. Kreativnost eksplodira. Intuicija se probudi. Život dobiva boju kakvu se nije znalo da postoji. Ali ako se ta energija razbacuje, ostaješ prazan!

Pogledajmo svijet oko nas. Epidemija usamljenosti. Mladići koji ne znaju razgovarati s djevojkama. Djevojke koje ne vjeruju muškarcima.

Parovi koji žive zajedno ali nikad se ne dotaknu dušom. Djeca koja rastu bez dodira, bez pogleda, bez prisutnosti, jer roditelji su sami izgubljeni i sami razbijeni.

Izvor ilustracije: Facebook

Sve više podražaja, sve manje osjećaja. I većina misli da je to normalno i da je to moderno i napredak.

Ali, duboko u sebi, ljudi znaju. Osjećaju prazninu nakon čina. Osjećaju sram koji se ne može objasniti. Osjećaju da nešto nije u redu, da su izdali sami sebe, da su potrošili nešto sveto na nešto jeftino. To je duša koja plače. To je srce koje zna da smo stvoreni za nešto mnogo više. I jesmo. Stvoreni smo da volimo iskreno i snažno.

Stvoreni smo da kreiramo život, umjetnost, ljepotu. Stvoreni smo da stvaramo djecu i nove svjetove.

Naša seksualna energija je vatrena rijeka Božanskog. Kad se ne troši iz impulsa, nego se preusmjeri kroz kreativni rad, kroz meditaciju, kroz svjesni dodir s voljenima sve se mijenja. Čovjek postaje magnetičan. Prisutan. Živ. Oči gore drugačijim svjetlom.

Povratak na pravi put nije lak. Sustav nas je trenirao godinama. Cijepao neuronske puteve, navikao mnoge na instant zadovoljstvo. Ali svaki put kad se odabere drugačije, kad se otvori srce umjesto da se zatvore oči, kad se voli svjesno umjesto da se konzumira mehanički razbija se instalirani program i energija se vraća u svoj centar.

Kad su muškarac i žena zajedno kroz srce, kad njihova intimnost postane čin prisutnosti, zahvalnosti i predaje to onda više nije samo seks. I takva veza i to polje koje nastaje među njima je najjači otpor koji postoji. Zato sustav toliko ulaže u razaranje toga.

Kad se prestane živjeti u laži i oči se otvore pred ljepotom i ljubavi prave osobe koja stoji pred nama tada živimo ono što je stvarno. Tako vraćamo ljubav u sve što radimo, tijelo se iscjeljuje, duša se budi i život dobiva smisao.

Najveći otpor sustavu kontrole je živjeti ljubav kao sveti čin. Voljeti istinski u svijetu koji nas uči da konzumiramo. Graditi obitelj na temelju prisutnosti, ne navike. Podizati djecu koja znaju što je topao dodir i siguran zagrljaj. To je revolucija koja ruši trule sustave. To je naša supermoć.

Tako sloboda postaje stvarnost, a ne samo ideja i koncept. Snaga je tada u nama a ne u mehanizmu koji hrani nesavjesnost.

I lutkari onda više ne kontroliraju vaše poteze unaprijed. Ostatak ide sam. Kad se makne destrukcija nastaje i ostaje harmonija.

Svi koji se pronađu u tekstu i požele prebaciti krivicu…ali žene su krive, one flertuju i traže transakciju…ili… muškarci su bezosjećajne svinje i varaju…ustvari bježe od vlastite sjene.

Lakše je naći drugog krivca nego priznati vlastitu tamu. I tako oni koji su se odvojili od Istine, snagu koja je trebala biti njihova svjesno predaju onima koji znaju što s njom. Prodat će im zabavu i zauzvrat uzeti ljudskost. Praznina će im postati suputnik, poštovanje neće imati, a ljubav će samo sanjati. I nije to kazna, nego samo rezonanca. Nikakav kozmički sud. Samo svjesni izbor i realizacija izabranog.