Ivan Pernar – Jedno od obilježja demona koji su se očitovali u Isusovu prisustvu bila je drskost

Ivan Pernar – Jedno od obilježja demona koji su se očitovali u Isusovu prisustvu bila je drskost

Advertisements

Ne znam vjerujete li u duhovni svijet, ali ti ljevičari s trga kad mene vide naprosto se ne mogu obuzdati. Izrazi lica im se promijene kad mene vide, izbezume se, sjetite se one što mi je psovala mater iako ju nikad u životu nisam vidio.

Provokator koji je krenuo na mene i uporno mi se unosio u lice je toliko bio fokusiran na mene da policajca u civilu koji mu je bio s lijeva uopće nije primjećivao. Policajac mu govori da se smiri i udalji, slikovito rečeno da se unormali, ali bezupješno, na kraju su ga morali uhititi i strpati u maricu.

Ono što sam također zapazio jest da prosvjednike osim moje pojave jako uznemiri i molitva, čim čuju “Hvaljen Isus” kreću urlati, bubnjati, psovati, pokazuju srednji prst, škripe zubima, to sam sve vidio na svoje oči.

Takvo ponašanje nemam s čime usporediti, a jedino mjesto gdje sam nešto slično našao jest Biblija. Opisujući susrete s opsjednutim ljudima, evanđelisti navode da je jedan od njih rekao Isusu: “Što hoćeš od nas? Jesi li došao da nas upropastiš? Znam tko si!” (Luka 4,33-36).

Gotovo identične rečenice prosvjednici subotom upućuju i meni: “Zašto si došao ovdje? Ovo je naš skup! Pusti nas na miru! Što hoćeš od nas? Imaš li pametnijeg posla? Znamo mi tko si!”

Jedno od obilježja demona koji su se očitovali u Isusovu prisustvu bila je drskost, i to ne bilo kakva, opsjednuti koji je išao provocirati Isusa učinio je to dok su ljudi molili (za vrijeme bogoslužja). Čim je ugledao Isusa, vrišteći i teturajući, opsjednuti se bacio pred njega.

Duboko sam uvjeren da se većina Zagrepčana ne identificira s huliteljima na Boga, s onima koji čine svetogrđe, s onima koji žale zbog toga što Isus nije ubijen u utrobi svoje majke, ne zato jer su duboko religiozni, nego jer im zdrav razum i savjest to nalažu.

Često znam otići u neki noćni klub, tamo je puno ljudi koji se zabavljaju do sitnih sati, odite u WC i pitajte nekoga tko tamo šmrče kokain – žali li zbog toga što Isus nije ubijen u utrobi svoje majke. Pogledat će vas s gađenjem i garantiram da će vam reći da ste bolesni u glavu.

Nađite kurvu u javnoj kući na kojoj se svi redaju, pitajte ju žali li zbog toga jer Isus nije ubijen u utrobi svoje majke, i ona će vas pogledati s gađenjem i reći vam da niste normalni. Istu reakciju na to pitanje dobili bi i da uđete u kockarnicu, narkomansko leglo ili bilo koje drugo opskurno mjesto.

Drugim riječima, čak i oni koji nisu vjernici, koji robuju raznim porocima, koji su potonuli u grijeh, ne stoje na strani tih prosvjednika i ne pronalaze sebe u njihovim parolama.

Da najvećeg grešnika u Zagrebu nađete i kažete mu da ima izbor, da mora odabrati stranu, i da s jedne strane stoje hulitelji na Boga i kratko ošišane muškobanjaste žene koje psuju kao kočijaši, a s druge strane ljudi koji se u smireno mole, ja vam garantiram da bi taj rekao – da bi ipak radije otišao izmolit koji Oče naš.

Po mom sudu, ti prosvjednici su izdemonizirani i opsjednuti, jer niti na jedan drugi način ne mogu racionalno objasniti njihovo ponašanje. Tolika mržnja prema Isusu, iako im taj čovjek nije apsolutno ništa krivo u životu učinio mi je neobjašnjiva. Izljevi bijesa, psovke, urlanje, bubnjanje, nasrtanje, kako drugačije objasniti takvo iracionalno ponašanje?

Što se tiče onih koji ne vjeruju da đavao postoji i da zaposjeda ljude, koji misle da ja pretjerujem, dođite iduće prve subote u mjesecu na Jelačić plac, uzmite kameru i samo snimajte izbliza reakcije tih prosvjednika kad krene molitva ili kad ugledaju mene. Ako ne vjerujete mojim riječima, vjerovat ćete svojim očima!

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements