Sitnice i detalji koji su se ispoljili i na fizičkom planu isto su mi mnogo govorili. Govor tijela, geste, reakcije… One sitne geste u prvom djeliću sekunde, ono što se ne može odmah kontrolirati i sakriti.

Shvatila sam, da što sam iskrenija prema sebi i što više otkrivam vlastite dijelove sebe, to su mi i drugi ljudi prozirniji. Upoznajući samu sebe, upoznavala sam i druge. Ne možeš apsolutno ništa naučiti o ljudima, ako ne učiš o sebi.

Dešavalo mi se da je ispred mene osoba koju bi većina ljudi označila kao lijepom, a ja sam je vidjela sasvim drugačije. Ponekad mi se dogodilo da mi je pogled na tu osobu bio sve samo ne ugodan. I nije bio problem u crtama lica ili izgledu tijela. To nije imalo veze ni s čim.

Pogled na samu sebe je iz dana u dan mogao biti drugačiji. Očito je unutarnje stanje bilo presudno. Ako je cjelokupni osjećaj iznutra dobar i ja sam sebi izgledala dobro. Ako nije, izgledala sam si loše.

Osjećati atmosferu oko neke osobe ili skupine osoba, zna biti poprilično naporno i iscrpljujuće, ako ne rezoniram s tim, ako to nije moje. Ili u pozitivnom smjeru. Postoje ljudi koji me zbog svoje unutarnje ljepote ostave bez daha. Zrače ljepotom duše i time obogate svoj fizički izgled. Sjaje. Postaju na svakom planu neobično lijepi.

Mogu se diviti lijepim licima i tijelima, gledajući dodjelu Oscara, ali to se potamni njihovom pompom, egom i uobraženošću. Plastika, “napirlitanost” i teška šminka, skupa i predivna odjeća: sve prozirno i jadno. Iz njih izbija i sve to zasjeni njihovo unutarnje stanje. A toliko su se trudili biti veličanstveni…

One koje volim, koji stanuju u mom srcu, neobično su mi lijepi. Čak se razveselim kad ono što bi mnogi nazvali nelijepim, ja vidim prekrasnim. Pronaći neobičnu, sjajnu ljepotu u nečemu što možda nije u “zlatnom rezu” je najbolja stvar u pojmu ljepote.

Postoje ljudi koji su savršeni zbog svojih nesavršenosti. To su ljudi koji uživaju u životu zbog sebe i onih koje vole. To se vidi i to se osjeti. To sjaji ljepotom s Nebesa. Zrače onom čvrstom i nepokolebljivom ljepotom duha.

Mladost jest lijepa. Ali zrelost i starost je mnogo, mnogo ljepša. Duboko lijepa. Ipak za tu ljepotu moramo imati unutarnje stanje dobrote, čistoće srca i sretne duše koju slušamo. Ili težiti tome. To se itekako vidi.

Čovjek se poružnjuje zlobom, neiskrenošću, skrivanjem pred samim sobom, ispraznim željama i ružnim radnjama prema sebi i drugima. Čovjek se proljepša dobrotom, dobronamjernošću, predajom svojih tereta, željom za boljim i pravednijim, izbacivanjem loših emocija i onom predivnom Ljubavlju…

Najljepši ljudi su svoji, ispunjeni Ljubavlju. I oni koji teže tome… Samo nastojanje da budu ispunjeni Ljubavlju, čini ih lijepima.