Sjećam se i kako bi mi nešto snažno titralo u grudima još kao gimnazijalki kad bih u djelima klasičnih autora nailazila na zazivanje Muza. Za mene to nikad ne bi bilo tek nešto mitsko, već duboka unutarnja spoznaja da je inspiracija božanski dar, čista energija stvaranja i da bez nje nema istinskog Života.

Mnogo sam puta pomislila da nam kao Duši u tijelu i ne treba ništa osim inspiracije.

Iz nje se sve može stvoriti. Uvijek iznova. S njom smo Bogu na uhu i nema straha od nedostatka ili skupljanja.

Kao netko tko sve u sebi i oko sebe stvara iz inspiracije, od nje živi, kroz nju kreira i podiže svoju djecu i koga ona nosi svim etapama puta i svijesti, godinama duboko proučavam njene tokove.

Inspiracija je živa energija stvaranja. Da bi tekla i nosila nas, potrebno je znanje o čuvanju svoje energije. Ako su naši rezervoari pri dnu, inspiracija nam neće moći prići ma koliko je glasno zazivali. Ovih dana sve teče i prelijeva se. Nešto u meni svom silinom pleše kroz stvaranje. To je najveća Radost kojoj mogu svjedočiti. Čuvaj sebe za Ljubav i Svjetlost i čuda će se pred Tobom otvoriti. Hvala, Živote!