Taj eter je Ljubav, Svjetlost, Jasnoća, Mir, Povjerenje, Radost, Milost i Ljepota.

Kako ga god zvali -Ljubav, Bog, Svjetlost, Izvor- ta energija nije dualna, ona nema niti će ikad imati elemente patnje i mraka.

Čovjek na svom putu prema prostoru stapanja s Duhom, prema buđenju u Ljubavi može, ali i ne mora prolaziti kroz mrak. Glorificiranje mraka predmet je mnogih duhovnih pravaca, no mrak nije poanta niti je kao takav dio svjetla – on može biti etapa na putu do svjetla, ali ne i njegov dio jer kad je svjetlo upaljeno, mrak nestaje.

Biti uistinu duhovan znači imati unutarnju spoznaju prostora u kojem je mrak transcendentiran, u kojem smo ga nadišli, čak i onda kad u određenom trenutku Života prolazimo kroz mračnu trijadu. To je dodir svjetla, spoznaja Boga i blagoslov istinske božanstvenosti. I od toga nema veće dubine, a ni veće radosti i poniznosti.