Kada smo povezani sa sobom i živimo iz svog unutarnjeg središta, Život komunicira vrlo jasno s nama preko naše duše. To je čudesna komunikacija kojoj gotovo svakodnevno svjedočim, a ispričat ću vam samo jedan mali primjer od neki dan.
Vrativši se s puta, otišla sam kod frizera i ondje se zagledala u vazu s predivnim ljubičastim “mica macama” koje prvi puta vidim u toj boji. Začudila sam se njihovoj ljepoti i čak pitala ondje jesu li “prave”. Bile su. Ne znam kako se ta biljka zapravo zove, no mi je oduvijek zovemo “mica mace” i osobno me veže za divna rana proljeća moga djetinjstva.
Koračajući pješke kući, duša mi se i dalje kupala u ljepoti tih ljubičastih pupoljaka i pomislila sam kako bi bilo čudesno kada bi bili i purpurni ili u još nekim bojama. U jednom sam se trenu pitala gdje bi se mogli nabaviti. Toliko su bili divni.
Tada sam došla na ideju da odem do jednog dućana kupiti neku sitnicu koja mi zapravo i nije bila potrebna, ali nešto u meni je htjelo da odem po to baš sada i baš na to mjesto. Oduvijek mi je dobro poznat taj unutarnji poziv da se “trebam” nekamo uputiti i znam da je u toj energiji uvijek posrijedi neka druga priča. Da je ovo “prvo” tek paravan.
Uzevši to po što sam došla, okrenula sam se u namjeri da odem na blagajnu i na mjestu gdje stoji cvijeće ugledala ni manje ni više nego ljubičaste i purpurne “mica mace”.
Ne moram ni govoriti da u taj dućan dolazim po namirnice nekoliko puta tjedno i da još nikada nisam vidjela ovu biljku ondje, a posebno ne u boji kojoj sam se iz dubine sebe divila samo nekoliko trenutaka prije. Kao i u onoj za koju sam pomislila da bi bila savršena.
Znam da me je duša pozvala onamo samo da mi ih daruje. I naravno da su sada u mojoj vazi i da me kupaju ljubavlju.
Duša uvijek zna. Poslušaj je. Ljubim Te. Hvala, Živote!
Izvor: Facebook
