Temelj je naša svijest o prirodi života u ljudskom tijelu i njegovim zakonitostima.

Usvajanje osnovnih pojmova ovozemaljskog življenja od kojih prednjači svijest o emocionalnoj inteligenciji, a što između ostalog znači prepoznavanje i otpuštanje određenih emocija te otvaranje u svijet srca sebe i drugoga.

Kao djeca smo na ovaj svijet došli otvoreni i receptivni za emociju. Isto tako, u nama je postojala prirodna veza sa svijetom mašte kao predispozicija za razvitak intuicije i stapanje jednog dana s pravim izvorom spoznaje.

No, kako naša prvobitna okolina, često u svom nepoznavanju emotivnog spektra i u vlastitoj zatvorenosti, nije prepoznavala ta stanja te je djetetu pokušavala nametnuti svoje viđenje svijeta, upadajući u njegov sveti prostor, ne poštujući njegove granice i pokušavajući kontrolirati njegov život, između ostalog sabotirajući i njegov svijet mašte, dijete vrlo često nije moglo razviti odgovarajuću emocionalnu zrelost i emocionalnu inteligenciju, samospoznaju i unutarnju sigurnost kojom bi se prepustilo vodstvu vlastitog intuitivnog centra.

Takav je čovjek kada odraste sklon vjerovanju u razna ograničavajuća uvjerenja koja je usvojio, a koja smatra svojima te se snažno oslanja na um i njegove zakonitosti.

Emocije su mu vrlo često potisnute, ne zna ih izražavati otvoreno, meko i fluidno, ima problem s njihovim kanaliziranjem, istinskim suosjećanjem te prepoznavanjem emotivnog polja kod drugih. Samim time su njegovi odnosi temeljeni na nekim drugim postulatima, a ne na emotivnoj osnovi i nisu iskreni ni duboki.

Takvo stanje ujedno predstavlja klimavi temelj kuće života, uslijed čega se jako teško otisnuti u dublje i više sfere postojanja, polje bezuvjetne ljubavi, milosti, kreiranja iz duše i svih onih realnosti koje su posute svjetlom i nadograđuju se na temelj kuće.

Sve ima svoj put i svoje zakonitosti i svaka etapa na putu ima svoj poredak.

Da bismo doista zaronili u više sfere postojanja, potrebno je počistiti, urediti, otvoriti, provjetriti, propuhati i presložiti one naizgled “niže”.

Potrebno je srediti svoje ovozemaljsko poslanje, emocije, odnose, od onih s drugim ljudima, do onog sa sobom, svojom dušom i tijelom. Potrebno je otvoriti srce.

Tek tada smo doista spremni za prvi kat svjetlosne kuće i daljnje katove.

A ima ih beskonačno mnogo. I jedan je veličanstveniji od drugog.

Hvala, hvala, hvala Živote.