- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha
Postaješ čovjek tek kada shvatiš koliko ti vrijedi majka. Imao je pokraj sebe ili ne imao, shvatiš da je bila tvoje najveće blago. Ona koja ti je uvijek govorila da si ti njeno blago. Majka je slika ljubavi u onom najčišćem obliku. Izvornom obliku kakav se spustio s neba. Majka je put do tvoje vlastite duše. Odgovor na svako tvoje pitanje. Melem za svaku tvoju ranu. Majka je sve ono što imaš reći ovome svijetu i sve ono što želiš čuti od istoga svijeta. Mali svijet koji nadilazi cijeli svemir.
I nikada joj nećeš dovoljno moći zahvaliti za sve što je učinila za tebe. Za sve one mjesece u kojima te nosila pod svojim srcem. One prve godine kada ti je bila jedina veza sa životom. Majka je ono što prkosi vremenu. Majka je ono što ti čuva leđa i kada ti svi okrenu svoja. Na koncu, kada pogledaš u oči majke, ne vidiš samo još jednu osobu koja hoda ovom zemljom, vidiš osobu koja je odlučila za tebe biti produžena Božja ruka na ovoj zemlji.
Svijet voli slaviti pobjednike. One koji su prvi. One koje su najdalje stigli na svom putu na ovoj zemlji. Ali ima jedna žena koja je stigla dalje od svih. I dalje od zemlje. A posve na zemlji. Žena koja je k Bogu stigla najbliže. Žena čiji je „da“ promijenio svijet. Za sva vremena. Više nego svi zajedno. Jednostavna. Tiha. Nježna. Ponizna. Žena u čijoj se biografiji riječ Ljubav velikim slovom piše. I Imenom nad svakim imenom.
Ima jedna žena koja se nikada nije gurala na prva mjesta. Niti pričala puno o sebi. Samo je rekla: „Njega slušajte!“ Gledala je križ iz takve blizine da je gotovo mogla osjetiti istu bol. I kao što netko prekorači kamen, cvijet ili grumen zemlje, ona je tako prekoračila smrt. I sada živi. Kao prva od nas. Kao ona koja zna tajnu. I života i smrti. I smisla postojanja. I čeka nas. Čeka nas kao majka svoju djecu. U domu svoga Sina.
