- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha
Nikada se nemoj stidjeti svoje iskrenosti, neka se stide oni koji ne umiju prepoznati veličinu u njoj. Nemoj, zato što se ona mnogima neće svidjeti, navlačiti masku na lice i ući u svijet glume i dodvoravanja. Mnogo ćeš izgubiti. Možda će u početku izgledati da si nešto dobio, ali dugoročno izgubio si sve što vrijedi. Zapamti jednu stvar. Ne gube oni koji su iskreni, gube oni koji lažu sebe i svijet oko sebe.
Nikada se nemoj stidjeti svoje iskrenosti, budi ponosan na nju. Možda će te mnogi zbog nje izbjegavati. Možda će okretati glavu na drugu stranu od tebe. Možda će se praviti da te nisu vidjeli. Ali neka te to i ne brine, jer s druge strane – steći ćeš ljude koji vrijede. Privući ćeš u svoj život prave ljude s kojima je lijepo i ugodno dijeliti mnoge trenutke pa tako i one teške. To nam i je cilj – imati oko sebe prave ljude. U svakom slučaju – s iskrenošću uvijek dobivaš pa čak i onda ako ne bude nikoga oko tebe, jer živiš život koji nije lažan, već je onakav kakav treba biti. Kada lažni ljudi odu iz tvoga života na njihovo će mjesto doći iskreni ljudi s kojima ćeš uživati.
Jednog dana probudit ćeš se i shvatiti da to što se ponekad odvajaš od svijeta i ljudi i nije toliko loša stvar. Ne brini. Ništa neće propasti bez tebe. Nećeš ništa propustiti. Štoviše, preporodit ćeš se. Vidjet ćeš koliko je ljepote u tome kada se možeš odmoriti od svega i kada se ne moraš nikome dokazivati. Pravdati. Vidjet ćeš kako je lijepo kad možeš slušati pjesmu koja se tebi sluša, piti kavu kakva se tebi pije i kada ti se pije. I kad ti je za miran život dovoljno imati jednu ili dvije duše koje te razumiju i koje ti razumiješ. To je sasvim dovoljno. Nije tajna u kvaniteti, već u kvaliteti.
Postoji jedno pravo vrijeme za sve. Onaj poseban trenutak kad ostaneš sam i počneš razmišljati o svome životu, kad shvatiš koliko si vremena do sada bacio u prazno. Koliko si vremena poklonio onim ljudima koji ga nisu znali cijeniti i stvarima koje nisu imale nikakvog smisla. Događanjima od kojih ništa nisi dobio. I kada bi mogao stvari vratiti samo bi jednu stvar napravio drugačije – malo bi više vremena proveo sa sobom i poklonio sebi, zar ne? Uživao bi u tišini, bio bliže svojoj duši. Bliže samome sebi. Možda bi sve tada bilo drugačije… Ne boj se upoznati sebe i pokloni si koliko god je potrebno vremena da do kraja shvatiš sebe. Ako si stalno okružen ljudima, nikada nećeš saznati tko si i koja je tvoja misija na ovome svijetu.



