Samo te osobe ne dolaze uvijek jedna iza druge. U tome i je problem. Nekada dođe i po par onih koji te povrijede. Pustiš zbog njih suze. Pokažu ti da ništa ne vrijediš. A onda čekaš onu jednu osobu koja ima moć sve to zacijeliti. I čekaš. I čekaš. I čekaš…

Nemoj se tada obeshrabriti. Nastavi čekati i vjerovati da dolaze bolji dani i pravi ljudi.

Nemoj kada dođu teški dani govoriti da je život užasan. Nije on kriv što su ljudi takvi kakvi jesu. Nije život kriv što na jednog čovjeka s dušom ide deset onih bez duše. Nije život kriv što se oni koji ti sijeku krila često u prijatelje preruše.

Zapamti jednu stvar – koliko god noć mračna bila, uvijek će u tvoj život doći netko kome neće biti svejedno što si povrijeđen i sam. Vidjet ćeš. Bit ćeš ponovno sretan. Doći će netko tko će tvoje rane s nježnošću vidati. Dobro pogledaj te ljude u oči. To su tvoji anđeli. Samo u ljudskom obliku. Znaj ih prepoznati.