Marko Francišković osvrnuo se na usporedbu ljudskih i Božjih zakona rekavši da zakoni koje donese čovjek nikako ne mogu biti ispred božjih, jer je čovjek sam po sebi grješno biće, a samim time zakoni koje skroji su nesavršeni.

Donosimo vam njegovo izlaganje:

Ljudski zakoni su podložni korupciji, koliko god možda u početku bili dobri, čovjek je kvaran i ljudske institucije su kvarne.

Znači, ne možeš se osloniti na čovjeka, na njegov intelekt, poštenje ili savršenost jer čovjek sam po sebi nije savršen.

Dakle, jedino na što se možeš osloniti je Bog stvoritelj i njegova objava. Prije 20 godina dok sam još bio katolik, vjerovao sam da je Biblija Božja objava i da treba onda sukladno božjim zakonima i objavama koje su tamo izložene formirati društveno uređenje, a svaka druga priča izvan toga je jednostavno besmislena i usudio bih se reći licemjerna.

Evo uzmimo jedan običan primjer: moralni kodovi danas u ovom sekularnom modelu, tko je taj tko određuje što je moralno, a što nemoralno? Neki čovjek, recimo Carl Marx ili možda neki drugi ideolog? Tko je taj tko određuje što je moralno i da li mi smijemo izići goli na cestu ili je možda u redu da iziđemo polugoli, tko to određuje?  

Dakle, to je onda potpuno besmisleno i onda ovi Libetarijanci koji pripadaju ovim ateističko-agnostičkim krugovima čak u tom sekularnom modelu, oni imaju čak i pravu kada kažu, „što vi mene ograničavate, tko ste vi? Vi ste samo neki drugi ljudi koji dajete svoje morlane norme za koje smatrate da su takve. Ja sam čovjek isto kao i vi i moje moralne norme su drugačije od vaših i zašto onda vaše bile bolje od mojih?

I onda vidiš da u tom sekularnom modelu u biti je to jedan kaos i samo je pitanje tko je moćniji i tko uz sebe ima više policije, više novca ili nekih drugih mogućnosti da nam svima nametne svoju volju i svoje moralne norme.

I tako danas vlada jedan, sutra dođe drugi, onda dođe treći i stvori se jedan kaos koji onda dovede do potpunog društvenog kaosa i to najbolje možemo vidjeti danas…