Put njegovanja vlastitih darova, kvaliteta i vrijednosti uvijek je najbolji vremenski okvir koji čovjek može imati i slijediti. Kada čovjek ne njeguje svoje darove i ne posveti im se, obično pada u svakodnevicu i običnost, sve dok se ne vrati na put razvoja svoje individualnosti kroz ono što posjeduje kao dar. Tek kada on stane na taj put i godinama ustraje u njegovom razvoju, svi ostali vremenski tokovi počinju se slagati oko tog glavnog puta, a čovjekov život počinje dobivati svoj smisao. Drugim riječima, put do postizanja najvećeg broja vremenskih linija je put njegovanja onoga u čemu smo dobri, gdje imamo dar ili gdje možemo doprinijeti drugima.
Svaki drugi put otvorit će samo nekoliko aspekata našeg života, ali nikad većinu. Problem nastaje u razočaranju onih koji ne nalaze priliku iskoristiti svoj dar, a to je zato što ne razumiju proces dokazivanja, testiranja i kušanja danog od Stvoritelja, a koji ima za cilj razviti našu osobnost, karakter i neutralizirati osobne mane kroz nepovoljne okolnosti. Taj proces traje dugo, a mnogi na tom putu posustaju, zanemarujući svoj dar. Takvi ljudi vjeruju da njihov dar ničemu ne služi, a zapravo njihova osobnost još nije dovoljno razvijena da kroz darivani dar nečemu služe.
Drugi problem javlja se kod ljudi koji nisu otkrili svoj dar, osobnost ili polje u kojem mogu doprinijeti. To je zato što nisu ni došli ispitati svoje granice, pronaći u vanjskim dijelovima svoje osobnosti ono što im je dano. Ovi ljudi imaju još duži put pred sobom i obično nikada ne stignu na pravi put. Dolazak na put u ovom slučaju podrazumijeva podređivanje vlastite osobnosti onima koji su je otkrili i služenje zajedničkim interesima kroz tuđe ideje i projekte. To je jako teško postići jer ljudski ego ne dopušta da osoba prihvati da nekome bude drugi, treći ili „sluga“. Ti se ljudi nikad ne pronađu jer nikad ne prihvaćaju mogućnost da još nisu dovoljno zreli da budu prvi, vizionari ili daroviti.
Svatko ima kreativnost, kreaciju i pregršt darova, no mnogima se oni otključavaju tek na visokim razinama svijesti. To je zato što te osobe, u prošlim životima ili u ovom, nisu iskoristile prilike koje su im dane da iskoriste svoje darove, a sada, da bi ih ponovno zaradile, prvo moraju služiti bezuvjetno. Oni koji odbiju i tu priliku obično još više zakopaju svoje darove, au sljedećim ciklusima bit će im još teže doći do njih. Na taj način ljudi sve više padaju u „običnost“ i udaljavaju se od uzvišenog cilja štovanja Boga.
Bogooboženje je proces samospoznaje, individualizacije i izgradnje autentičnog „JA JESAM“, isključivo kroz služenje drugima, doprinos i žrtvu osobnog ega. Taj put uključuje služenje i kad nismo svjesni svoga dara i kad jesmo. I jedno i drugo podrazumijeva davanje, aktivizam, pokret i djelovanje gdje nam je dano i pruženo. Razlika je u tome što, u trenutku kada otkrijemo svoj dar i svoje polje, obično dobivamo veću odgovornost prema drugima, zauzimamo višu poziciju u hijerarhiji svjetla. Time se naša neodlučnost, neaktivnost i nerad manje toleriraju, jer svojim osobnim manama možemo ugroziti druge ili ih odvesti na krivi put.
Zato postoji rigorozan tijek testova i kušnji kroz koje svatko mora proći, kako bi neutralizirao svoje nesavršenosti prije nego što se njihovi darovi otključaju. Jednom kada je prvi dar otključan, njegovo nesebično korištenje i razvijanje otvara vrata drugim darovima, a proces nikad ne završava. Od jednog poklona do stotina njih dijeli nas samo postojanost, stabilnost, pouzdanost i predanost.
Ako netko pita: “Što dobivam bezuvjetnim služenjem?” Odgovor je: viša svijest, obogotvorena osobnost, sloboda od karme, sudbine, zemaljskih lažnih scenarija i igara, te sloboda postojanja nesputanog lažnim ego-likovima i svim dramama koje idu s tim. S druge strane, naša je zadaća služiti kreaciji u njenom održavanju ili stvaranju, kroz svoju osobnu posebnost, dar i individualnost koju smo razvili na prethodnom putu.
Gospod Bog s nama i u nama!
