Kreator stvara “scenarij” koji od početka do kraja razvija veliki broj potencijalnih mogućnosti za razvoj kozmosa, bića pa i sebe. Taj scenarij ima mnogo opcija tijekom kojih se svemir može kretati, a mi to zovemo vremenske crte i to su opcije kroz koje se svijest o postojanju može kretati kako bi razvila individualnost i ovu igru ​​koju igramo. No, iznad tih promjenjivih tokova postoje oni koji su nepromjenjivi, to je veliki “mehanizam”, glavni “scenarij” i on uključuje najšire zakone svemira koji postoje kako bi taj glavni mehanizam učinili sigurnim i nepromjenjivim.

Cilj nepromjenjivosti velike “sheme” je da svemir ostane samoodrživ, siguran, stabilan, postojan i iznad svake druge svijesti. Dakle, kozmički zakoni su iznad svake pojedinačne svijesti, a vjerojatno i iznad Stvoritelja (jer ih on ne želi sakriti). Ti kozmički zakoni su nevidljive granice koje ograničavaju našu slobodnu volju i stvaraju “sudbinu”. Podređenost kozmičkim zakonima je neophodna kako bi naš daljnji razvoj i razvoj Stvoritelja i svemira, bio stalan te da ova igra uvijek ima nešto novo u rukavu, nove zanimljive priče, scenarije, čiji je cilj za bića da se uzdignu kroz kontinuirani tok izazova, iskušenja i testova.

Ti se testovi ponekad čine vrlo okrutnim, a to je kada biće ne razumije što se od njega traži i što treba učiniti kako bi se uskladilo s tokom svemira. Ako je usklađen s tijekom, onda su testovi lakši, a time i život dobiva veći privid “poštenosti”. U slučaju da se nalazi u protoku vremena, prostora i energije, na krivom mjestu na pogrešnoj razini svijesti, kozmički mehanizam kao skup vrlo moćnih nevidljivih energija ga lomi, savija, baca na druge ljude i situacije, sve dok se navedeno kod pojedinaca ne promijeni.

Čovjek je okrutno podvrgnut kozmičkim ciklusima i zakonima. Ako je kozmički scenarij predodređen od Stvoritelja pa se nešto mora dogoditi i ako je nešto u skladu s knezovima kozmosa, čovjek postaje nebitan u svojoj svakodnevici. Bez ikakve savjesti kozmičkim mehanizmom biva zgažena, zgnječena, prilagođena ili uklonjena iz tog istog toka promjena i kretanja svemira prema nekom svom razvoju. Dakle, čovjekova sloboda i dobrobit umnogome ovise o tome kako će prepoznati kozmičke tokove, upoznati kozmičke zakonitosti i kako će se postaviti u odnosu na njih. Ne čini li to tako, doživljava apsolutne lomove koje onda može nazvati nepravdom i doživjeti kao patnju, a zapravo je dijelom bio faktor kočnice razvoja kozmosa, zastoja u njegovom tijeku ili suprotstavljen zakonima svemira i Stvoriteljeve volje.

Drugim riječima, čovjek je manje bitan od globalnog “scenarija”. Postojanje globalnog scenarija po kojem se neke stvari moraju odvijati stavlja čovjeka u podređen položaj i situaciju, gdje je njegova slobodna volja neprestano dovedena u pitanje i ograničena nevidljivim zidovima kozmičkih metafizičkih zakona, kao i slobodna volja onih koji su bolje ukalupljeni u globalni scenarij. Dakle, svaki čovjek mora poznavati kozmičke zakone, principe po kojima funkcionira svemir, kako bi se što bolje uklopio u njih te u okviru zadanog principa osigurao maksimalnu slobodnu volju, smanjio patnju i po mogućnosti bio mehanizam koji pomaže svemiru put rasta i razvoja.

Ako pojedinac sebe ukalupi u ove bitne tokove te u namjeru „Stvoritelja“, onda on dobiva visoki stupanj zaštite, vodstva i usmjeravanja koji ga dalje vuku u evoluciju, daju mu više slobode, a smanjuju patnju.

Svaki mudar pojedinac stoga nema drugog izbora nego da se stavi pod najuzvišeniju volju Gospoda Stvoritelja svega što jeste, ili da se skloni tokovima njegove volje. Većina tradicionalnih duhovnjaka je težila tome da se sklanja tokovima razvoja globalnih kozmičkih scenarija, u nemogućnosti da spozna volju Tvorca i time prepuštala svijet oko sebe burnim tokovima dešavanja i povijesti.

Sada smatramo da je došlo vrijeme da čovjek i duhovnjak moraju biti pametniji, mudriji, sposobniji te da moraju usmjeravati druge ljude i bića bolje ka tim tokovima, da pomažu jedni drugima da bolje razumiju volju Tvorca i tokove kozmosa kako bi svi zajedno služili njoj za svačije najuzvišenije dobro.

Ovo je najteži put koji postoji jer zahtijeva najveći mogući stupanj mudrosti, znanja, sposobnosti, prilagodljivosti i duhovnosti, to je put duhovnog ratnika! To je put onog koji razumije volju Tvorca, prilagođava joj se, ne vezuje se za ishode njenog manifestiranja i djela kako bi druge bolje prilagodio toj uzvišenoj volji!

Gospod Bog s nama i u nama!