Svatko tko je dosegao višu duhovnu razinu nego što zaslužuje ili zaslužuje, služeći se neprikladnim duhovnim tehnikama, umišljenošću ili gurajući tamo gdje mu nije mjesto – pao je. Božanski mehanizam ne dopušta ljudima da uđu tamo gdje im nije mjesto, jer to dovodi do neravnoteže u cjelokupnom kozmičkom poretku i stvara problem u očitovanju božanske volje.
Ulazak u više razine svijesti, a time i dopuštenje za sigurno korištenje viših duhovnih tehnika, postiže se visokim zaslugama, tj. vraćanjem svemira u ravnotežu i provođenjem božanske volje na materijalnoj razini. Visoke zasluge, služenje Stvoritelju ili drugima otvara vrata vašoj nadduši da uđe u zone više gustoće. Tek tada pojedinac dobiva snagu i pomoć da riješi neke životne izazove, probleme i promijeni određene aspekte života. Također, dobiva dopuštenje za provođenje duhovnih procesa veće snage.
Kada se netko pokušava prikazati većim nego što je realno postigao, ili se gura tamo gdje mu nije mjesto, djelujući prema svojim fantazijama, željama ili potrebama, koristeći se alatima koji ne odgovaraju njegovoj razini, može se privremeno probiti u više duhovne zone. Međutim, tada gubi božansku zaštitu, a pritisci matrixa se pojačavaju.
U takvim slučajevima ne prođe puno vremena, a osoba pada u zablude, fantazije ili je fizički problemi toliko pritišću da ih ne može riješiti. U tim trenucima izostaje božanska zaštita i takva osoba pada dublje u matrix ili tamu. Stoga postoje duhovna učenja i sustavi duhovnog rada koji čovjeka sigurno dovode iz jedne zone u drugu.
Tko nemarno radi, srlja, leti i djeluje iz osobne diskrecije i želje, pokušavajući u određenom vremenu napraviti promjene koje nisu po volji Božjoj, bit će odbačen od božanskog mehanizma kao remetilački čimbenik svemira – a to je zove duhovni pad.
Osim navedenog, posredništvo (let između spiritualnih zona, neizvjesnih duhovnih projekcija), kanaliziranje (ispuštanje neprovjerenih informacija iz etera), vezivanje/iniciranje (povezivanje ili ulazak u loše ideologije, sustave, pokrete, grupe, učenja) dovodi do duhovni pad, energije, ljudi), zanos/začaranost (maštanje, zamišljanje nečega, neutemeljenost, zavođenje u lažnim pričama, nedostatak materijalizacije duhovnog uspjeha na fizičkom planu), miješanje (miješanje različitih učenja, sustava, tehnika. , ideje, pravci, putovi) , lažno svjetlo (pretjerana pozitivnost slijedi bez stvarnog bezuvjetnog blagostanja, previše teoretiziranja, ignoriranje dualnosti, nedosljednost, nedostatak mudrosti i znanja, nedostatak krotkosti i prizemljenosti), kao i kao prevelika žurba i nestrpljivost u mijenjanju neugodnih životnih situacija.
Većina spomenutih problema rješava se strpljivošću u duhovnom radu, slijeđenjem utabanog puta duhovnog rada – po preporuci duhovnih autoriteta koji su taj put već prošli. Njegujući maksimalnu krotkost, utemeljenost i nastojanje da bude što „normalniji“, pojedinac koji teži višim duhovnim razinama, tj. veći stupanj slobode, svijesti i sigurnosti, nema drugog izbora nego posvetiti mnogo godina tom cilju.
Za to vrijeme potrebno je raditi na osobnim nesavršenostima koje se manifestiraju kroz životne probleme, čistiti negativne energije koje izlaze u život te kad god je moguće raditi procese za druge ljude, kolektiv ili Boga. To je jedini način da se, dugoročno gledano, stekne dovoljna količina pozitivne karme/zasluga koja na kraju omogućuje osobi da vidi rezultate svog duhovnog rada i na fizičkom planu. Također, dobiva se anđeoski poziv na više duhovne razine, s čime dolazi mogućnost korištenja naprednijih duhovnih tehnika na siguran i zaštićen način, s većim postocima slobode, vodstva i zaštite od negativnosti ovoga svijeta.
Osoba koja teži višim duhovnim razinama treba zaboraviti na uzvišenost, već se fokusirati na male životne pobjede i postupni rast. Veći fokus treba usmjeriti sa sebe na kolektiv ili Stvoritelja.
Gospod Bog s nama i u nama!
