Sve je program, cijela planeta je programirana i sve što ljudi rade, misle, govore i osjećaju samo je negdje program koji smo dobili spajajući se na neki egregor (grupnu energiju). Naše su osobnosti programski konstrukti, a mi smo igrači u igri koja postoji jer bi svemir inače bio vrlo dosadno mjesto.

Nije na svima da izađemo iz igre, niti je na nama da potpuno izađemo iz igre, jer u osnovi ne postoji ništa drugo što možemo učiniti u cijelom postojanju nego igrati igru ​​života. Ono što trebate je deprogramirati se, riješiti se nepotrebnih programa i igrica koje idu uz to. Previše igrica nosimo sa sobom i one blokiraju naše pravo biće, a naše pravo biće je u biti svijest bez konstrukata, koncepata, znanja, stavova, vezanosti i očekivanja.

Put do naše čišće verzije vodi kroz otkazivanje programa koji čine našu osobnost, tj. naš odnos prema svijetu. Drugim riječima, naše “znanje” ili ono što mislimo da znamo, također je program koji nas drži podalje od svijesti, tj. prisutnost u sadašnjem trenutku. Prisutnost u sadašnjem trenutku, odnosno stanje bez programa je stanje u kojem nas nitko ne “vrti”. To je prisutnost u trenutku u kojem jesmo, a to se postiže njegovanjem stanja da „ništa ne znamo“.

Jedini ispravan način razmišljanja za oslobođenog čovjeka je da on, tj. ja, tj. mi, “ne znamo ništa”. To je život u uvjerenju da sve „može, ali i ne mora“. Takav stav dovodi do gubitka veza s raznim konstruktima, ego osobnostima, egregorima i dovodi osobu nakon nekog vremena do opuštanja.

Ulaskom u opušteno stanje, gdje ništa nije čvrsto, nepromjenjivo, trajno i gdje je sve kako treba, dolazi do postupnog oslobađanja čovjeka.

Kroz vjeru se ulazi u oslobođenje, a vjera je: “njegovanje stava, uvjerenja i svijesti da Bog zna što radi i da sve ide kako treba i kako je za sve najbolje”.

Ulazak u vjeru se ne događa preko noći, već zahtijeva mjesece/godine njegovanja stava da Bog zna što čini i da nas vodi, a da smo mi samo izvršitelji Njegove volje. To se može učiniti kroz molitve u kojima Mu se predajemo, na primjer:

„Gospodine Bože, Stvoritelju svega što postoji, puštam Te u svoje tijelo, u svaki djelić svoga bića. Čuvaj me, vodi me i upravljaj, i neka sve što jesam bude Tvoje.”

Tada također možete vizualizirati ulazak zlatnih sitnih čestica u svaki dio vašeg bića.

Uz navedeno, svakodnevno trebamo održavati uvjerenje da u biti ne znamo ništa i tako smanjiti utjecaj uma na nas, a time i matricu koja upravlja ljudskim umom. Um neće prestati raditi, ali će njegov pritisak biti smanjen i dopustiti višim silama da vas vode i dovedu tamo gdje trebate biti.

Sve je to dug proces, ali ispravan, koji će s vremenom, nakon nekoliko godina takvog života, dovesti do postupnog prepuštanja, a zatim sve veće povezanosti s božanskim izvorima, što će rezultirati stalnim protokom blagosti, smirenost, zadovoljstvo ili neko drugo uzvišeno stanje.

Podsjetimo, put do Boga nije put uma, već put srca, a to je put predanja i služenja volji Stvoritelja. Mi tu volju ne možemo razumjeti, niti trebamo, ali samo trebamo biti što bolji u svakoj situaciji koja nam se nađe u životu, a to će vremenom biti dovoljno da dobijemo svijest, gnozu da je sve kako treba. biti!

Ponovimo: Biti u vjeri znači predati se najvišoj svijesti koja nas vodi, oslobođenju od naših ego karaktera koje gradimo, a ta predaja se postiže odvajanjem od uvjerenja da nešto znamo, da nešto kontroliramo. , da smo nešto i da nam nužno nešto treba!

GOSPOD BOG S NAMA I U NAMA!