Kako li je s druge strane? Gdje li su sada naši bližnji koji su nas napustili? To su pitanja koja žive u nama. Najradije bismo ih nazvali, zagrlili ih i poljubili, podijelili s njima sve što živi u nama, rekli im koliko ih volimo. Uvijek, baš uvijek pri odlasku naših najbližih svi mi ostajemo nedorečeni. Uvijek ostaje još nešto što nismo jedni drugima rekli, a htjeli smo… Htjeli bismo da se vrijeme  vrati kako bismo mogli jedni drugima reći sve ono što nismo, ali kada nas netko napusti, tada je kasno za to. 

Nepoznata autorica napisala je tako voljenoj osobi koja ju je napustila:

„Nazvala bih te kada bih znala broj telefona od Neba. Rekla bih ti sve ono što ti nisam rekla dok si bio ovdje, a trebala sam. Nisam imala volje i hrabrosti reći ti sve ono što sam htjela, a mislila sam da će biti vremena, no na žalost nije ga bilo. Napisala bih ti pismo kad bih znala tvoju sadašnju adresu.

Kada bih barem mogla, sastati se s tobom još jednom na kavi. Ili – kada bih te mogla pozvati kod sebe na kolače. Ostali bismo zajedno dugo u noć i podijelili bismo puno toga što si nismo uspjeli reći. Skuhala bih ti čaj od mente, jer znam da ti je taj najdraži. Ispričala bih ti sve što se dogodilo otkad te nema. I htjela bih znati kako ti je tamo – s one druge strane? No, živim u nadi da ćemo se opet jednom sresti tamo gdje si sada ti. Nadam se da ti je dobro, bolje nego na ovome svijetu. A dok se ne sretnemo, uživat ću u našim sjećanjima…“

Svi se ponekad tako osjećamo razmišljajući o našim voljenima koji su nas napustili. Željeli bismo s njima komunicirati na standardni način, zaboravljajući da je iz dimenzije u dimenziju moguće komunicirati jedino u tišini, srcem, dušom, snovima… To je tišina koja govori i koja nam daje do znanja na jedan poseban način da su naši voljeni uvijek s nama kao i mi s njima.

Recimo jedni drugima svaki dan koliko se volimo i ljepše ćemo se osjećati na kraju dana. Učinimo svaki dan posebnim, jer jedan će od njih svakome od nas biti zadnji u ovoj dimenziji. I, ne bojmo se putovanja zvanog smrt, jer to će nas putovanje jednoga dana odvesti u zagrljaj svih naših voljenih koji su nas samo naizgled napustili otputovavši prije nas u tu nama nedokučivu i tajnovitu dimenziju.