No, kako razviti vještinu slušanja te suptilne i žive komunikacije Života s nama?

U razvoju te sposobnosti jako je važno promijeniti način razmišljanja, ali i način na koji razgovaramo sa sobom i/ili s drugima. Većina naših misli svodi se na izjavne rečenice – zaključke, prosudbe, kritike, pohvale, predrasude, stereotipe, generaliziranje i sl. Način na koji razgovaramo sa sobom i/ili drugima vrlo često je u skladu s vrstom misli u našoj glavi. Previše izjavnih rečenica i premalo upitnih rečenica.

Svoje misli i svoj način komunikacije u prevelikoj mjeri temeljimo na svojih 5 ograničenih osjetila te na svemu onom što smo do sada na razne načine naučili (često bez propitkivanja prihvatili kao istinu i ispravan način življenja). Takvi obrasci razmišljanja i komunikacije bez iznimke vode u neku vrstu patnje, jer nas zapravo stavlja u poziciju u kojoj nismo spremni učiti, preispitati sebe i svoj način življenja te prihvatiti potrebne promjene kako bismo se vratili na put svoje pjesme srca. Također, takvi obrasci razmišljanja i komunikacije onemogućuju primjećivanje načina na koji Život stalno komunicira s nama. Ako niti ne primjećujemo što nam Život govori, ne možemo niti razumjeti njegove poruke.

Ono što otvara put učenju i promjenama su upitni oblici misli i upitne rečenice u razgovorima koje vodimo sa sobom i s drugima. Idemo vidjeti kako ovo funkcionira kroz neki primjer.

Nedavno mi je pao privjesak gorskog kristala na pod i razbio se na 3 dijela. Privjesak sam imala više od jednog desetljeća i bilo je perioda kad sam ga intenzivno nosila, kad sam zaboravila na njega pa sam ga ponovno intenzivno nosila. Bio mi je neizmjerno drag. Kad sam čula i vidjela da se razbio, u sebi sam osjetila konflikt u vezi toga kako reagirati na taj događaj.

Jedan dio mene bio je jako tužan, čak i ljut jer sam bila nepažljiva, taj isti dio nije se mogao odvojiti od kristala i razmišljao je da nekako zalijepi te dijelove, da nešto s njima napravi. Taj dio mene imao je poriv dramatizirati i iz muhe napraviti slona. Misli i rečenice upućene samoj sebi išle su u optuživanje, okrivljavanje, razmišljanje da to sad znači nesreću, da nikad više neću naći takav privjesak i sl.

Drugi dio mene zanimalo je zašto se to dogodilo, koja je poruka u tom događaju, što učim iz tog događaja… Nakon prve reakcije po starom obrascu reagiranja, odlučila sam udovoljiti i tom drugom dijelu sebe. Onima koji ne poznaju theta healing tehniku vjerojatno ću zvučati ludo, a onima koji znaju tu tehniku ili neku sličnu, zvučat ću sasvim normalno.

Spojila sam se u theta moždane valove, držala kristal u ruci i tražila odgovore na postavljena pitanja. Dobila sam vrlo zanimljive odgovore, koje ću ovaj puta zadržati za sebe. Dobila sam uputu koji kristal da nabavim i zašto. Također sam dobila uputu da dijelove razbijenog privjeska bacim tijekom plivanja u more, a ne da ih nosim kući. Poslije dobivenih uputa, išla sam vidjeti postoji li uopće kristal čije ime sam dobila i čemu on služi (jer se iskreno baš i ne kužim u kristale, iako me u zadnjih nekoliko godina privlače). Kad sam se uvjerila da kristal postoji i čemu služi te da je to usklađeno s porukama koje sam dobila kroz taj proces, odlučila sam poslušati i uputu da dijelove razbijenog kristala bacim u more, što baš i nije nešto što bi Rebeka koju znam tri desetljeća napravila. Ova nova Rebeka je čudna i meni i još uvijek se navikavam na nju. 

Naravno, poslušala sam i uputu koji kristal da kupim, no iz dućana sam izašla ne samo s tim kristalom, nego još s nekoliko njih koji su me jako privukli. Čitajući i o tim kristalima, kasnije sam shvatila zašto su me tako privukli.

Primjera ima mnogo, no ovo je jedan od novijih u mom životu. Poanta je ova – da sam taj poprilično bezazlen i nevažan događaj promatrala samo sa svojih 5 ograničenih osjetila te se prepustila starim obrascima misli, propustila bih priliku za učenje novih informacija, za učenje o svojim sposobnostima, za učenje novih ponašanja. Propustila bih lekcije o otporu prema promjeni, o sumnji u sebe, o pretjeranoj vezanosti za vanjske stvari… Sva čarolija komunikacije sa Životom ostala bi neprimijećena i neshvaćena, a vjerojatno bih se s vremena na vrijeme vraćala tom događaju, tuzi, ljutnji i mislima koje su se tada javile o meni samoj. Ovako sam shvatila poruku koja mi je bila namijenjena te sam s lakoćom i zahvalnosti otpustila staro i zaželjela dobrodošlicu novom.

Obraćajte pažnju na svoje misli i izjavne rečenice koje ponavljate poput papige, a vezane su uz neke zaključke, prosudbe, predrasude i sl. Kad primijetite tako nešto među svojim mislima ili u svom govoru, pretvorite to u barem dva – tri pitanja. Odgovori možda neće stići odmah (i za to je potrebna vježba), no to će otvoriti vrata za osluškivanje poruka Života.

S ljubavlju,
Rebeka