Ono što svjesni um čini za sveukupnost vibracije našeg cjelokupnog bića je zaista mali, premali udio da bi se samo svjesnim namjerama, mislima i nastojanjima u našim životima promijenilo ono s čime nismo zadovoljni, ono u našim životima gdje osjećamo kao da stojimo na mjestu i kao da se ništa ne kreće na osjetno bolje usprkos svemu što radimo i mislimo da radimo da bi nam bilo bolje.

I nema ništa loše da se prvo krenu istraživati tehnike koje uključuju samo ono što se događa u svjesnom dijelu bića, jer od negdje se treba krenuti. I bavljenje tim tehnikama će možda donijeti neke kratkotrajne ili blage pomake, kao vrsta životne podrške koja kaže: „Odlično, pokrenula/pokrenuo si se u smjeru promjene i preuzimanja svog života u svoje ruke.“

No, takvi pomaci u samo svjesnom dijelu našeg bića neće zaista dovesti do promjena kakvim težimo. I u tom dijelu priče postoji situacija u kojoj možemo skliznuti u još dublju iluziju i samosabotažu, a posljedica toga može biti stvaranje raznih životnih kriza sa svrhom shvaćanja: „Aha, potrebno je zaroniti još dublje u sebe.“

Kretanje u dublju iluziju zapravo znači stvaranje mentalnih priča s kojima se uvjeravamo da su pomaci koje smo načinili veći nego što zaista jesu. Još jedna česta priča koja se tada stvara je razvijanje mišljenja o sebi kako smo jako prosvjetljeni i da nam se stvari nisu pomakle onoliko koliko smo očekivali zbog drugih koji ništa ne rade na sebi. I tada počinjemo prosuđivati, kritizirati, biti naporni u pokušaju pokretanja drugih u smjeru promjene, kako bi nama bilo bolje.

No, to su zablude i takva vrsta funkcioniranja („življenja iz glave“) samo govori o nama samima da smo i dalje u nesvjesnom i podsvjesnom dijelu svog bića u ulozi žrtve i da je naš život (naša sreća, uspjeh, zdravlje) u rukama određenih bliskih ljudi, a često i društva u širem smislu riječi.

No, nema ništa krivo niti ako se nađemo u takvoj situaciji. Osobno sam se u takvoj situaciji našla nebrojeno puta. Tada je najvažnije biti iskren prema sebi, priznati da naša vibracija nije toliko narasla koliko mislimo da je i koliko bismo željeli da je, jer svakodnevne životne situacije reflektiraju upravo ono kako vibriramo. Nešto nas frustrira, živcira, ljuti, plaši, brine ili rastužuje? Ok… Vrijeme je da uronimo u malo dublje dijelove svog bića i da vidimo što se tamo skriva.

S podsvjesnim obrascima, pričama, emocijama, traumama i slično ne može se raditi iz svjesnog uma (beta moždanih valova). Potrebno je spustiti se u alfa ili još bolje u theta moždane valove. Ulazak u dublje i opušteno stanje bića nije teško, no zahtjeva malo učenja i dosta prakse, ako želimo sami raditi sa svojom podsvijesti kada god to zaželimo. Ako nemamo želju s time se samostalno baviti, onda je potrebno pronaći osobu koja se bavi nekom vrstom energetskog i podsvjesnog rada, kako bi nas znala uvesti u to stanje i svojom energijom podržati sve što iz naše podsvijesti želi van.

Rad s podsvijesti je nekad neugodan jer u naš svjesni um dolazi shvaćanje što sve čuvamo u sebi, kakve smo sve obrambene mehanizme izgradili, kakve smo sve obrasce preuzeli iz obiteljskog i kolektivnog polja, a koja nas drže na mjestu… Rad s podsvijesti vrlo često sadrži i suočavanje s unutarnjim blokadama i otporima.

No, ako si dozvolimo vidjeti istinu usprkos toj neugodi, otporima, strahovima i boli (često je lakše, brže i efikasnije uz podršku, vodstvo i prisutnost druge svjesne osobe), tada dolazi do oslobađanja mnoge potisnute energije, do promjene percepcije, promjene podsvjesnih i svjesnih obrazaca misli, ponašanja i suradnje s emocijama.

To sve itekako utječe na našu vibraciju i to sve itekako utječe na ono što nam se reflektira u svakodnevnom životu.  No, da se malo vratim na podsvjesne obrasce koji nam služe za samosabotažu i staganciju. Nisu ti obrasci negativni i nekad, naročito u djetinjstvu, zaista su služili da preživimo, ali u odrasloj dobi znamo i možemo drugačije te se ne moramo više za njih držati.

Ako se i dalje držimo za njih kao za jedinu moguću istinu i ono jedino što nam omogućuje preživljavanje, znači da zapravo nikad nismo imali priliku upoznati sami sebe kao odrasle i odgovorne ljude, nego smo podsvjesno i nesvjesno zapeli u svijesti djeteta do maksimalno 7 godina.

U radu s podsvijesti također se možemo naći u sličnoj priči o tome kako smo super, divni, krasni i probuđeni, samo ljubav, cvjetići i šljokice, ali nije nam bolje u životu u mjeri u kojoj bismo htjeli zato jer drugi ne rade ništa sa sobom, jer su drugi uspavani, ovce itd. I ok… Ljudi smo, pa se malo poskliznemo u ego.

No ponovno, ako smo svjesni i iskreni prema sebi te vidimo što nam svakodnevne životne situacije reflektiraju, onda osjetimo poziv da je vrijeme za uroniti još dublje u sebe, u ono nesvjesno. Važno mi je ovdje napomenuti da se radeći na podsvijesti najčešće dogode mnogobrojne i osjetne promjene u mnogim područjima života, ali često onaj jedan aspekt života koji nam je najizazovniji ostane nekako i dalje dio života u kojem osjećamo kao da smo zaglavili.

Iz mog dosadašnjeg iskustva, rad s nesvjesnim uopće nije verbalan i svodi se jednostavno na osjećanje i prihvaćanje onoga što nosimo u sebi bez borbe i otpora. To znači dozvoliti si biti prisutan s nježnošću prema sebi za sve ono što je utisnuto u naše nesvjesno i što vrlo često uopće nema veze s nama osobno, već s obiteljskim i kolektivnim poljem.

U tom dijelu priče najvažnija je stvar moći ući toliko duboko u sebe gdje postoji Tišina/Praznina/Sveti Prostor u kojoj se Životna Energija Svega Što Jest igra i pleše, odnosno gdje postoji ravnoteža i svijest o Izvornom muškom i ženskom principu.

I netko može pitati: „Zašto bi se bavili s nečim što nema veze s nama?“

Logično možda nema veze s nama, ali u vibracijskom smislu itekako ima. Ono nesvjesno što nosimo u sebi, bez obzira od koga i kada smo to preuzeli kao dio svog identiteta je naša odgovornost.

No, kada netko dođe do tog dijela priče, svjestan je kako ne postoji moje i tvoje, naše i vaše, već postoji samo svijest o Cjelini, svijest da smo svi Jedno. Da bi Cjelina bila u ravnoteži, potrebno je sve dijelove Cjeline vratiti u ravnotežu.

Ja sam odgovorna za ono što nosim u sebi i za to kakva je moja sveukupna vibracija (kakvo je stanje mog svjesnog, podsvjesnog i nesvjesnog dijela bića). Ti si jedina odgovorna osoba za ono što nosiš u sebi i za ono što s tim radiš. Svaki i najmanji korak usmjeren prema vraćanju u ravnotežu je više nego zaista jako bitan i za tebe i za Cjelinu.

Kada napravimo taj prvi korak, Život će nas voditi sve dublje u srž trenutne vibracije, jer želi i da pojedinci i Cjelina uživaju u onom što Jesu u Izvornom (Božanskom) smislu riječi.

S ljubavlju,

Rebeka