Kršćanstvo ili dei: Što stvara društveni procvat, a što vodi u raspad?, piše Andrija Klarić.
U ovom isječku David Haskell objašnjava temeljnu tezu svoje knjige Christ or Collapse društva napreduju u onoj mjeri u kojoj slijede tradicionalne kršćanske norme i vrijednosti — a propadaju kada ih odbace.
Haskell ne govori samo kao vjernik, nego kao sveučilišni profesor, društveni znanstvenik i istraživač koji već dvadeset godina predaje na javnom sveučilištu u Kanadi.
Njegova tvrdnja je jasna:
ovo nije samo pitanje teologije, nego pitanje empirije.
Prema Haskellu, istraživanja pokazuju da ništa ne proizvodi individualni i društveni procvat kao moralne norme kršćanstva: odgovornost, istina, poštenje, milosrđe, obitelj, samokontrola i jednakost pred zakonom.
Nasuprot tome, kao jedan od primjera pogrešnog smjera navodi DEI — diversity, equity and inclusion.
Na papiru, DEI zvuči plemenito: raznolikost, jednakost, uključivost.
Tko bi bio protiv lijepih riječi? Osim možda čovjek koji je pročitao fusnote.
Haskell tvrdi da se iza tih pojmova često krije nešto sasvim drugo: sustav koji traži povlašten tretman prema ljudima na temelju boje kože, seksualne orijentacije ili identitetske skupine.
A to, kaže on, ne stvara pravednost.
Stvara pristranost.
Ne stvara sklad.
Stvara podjele.
Haskell posebno naglašava da biblijska ideja pravde odbacuje upravo ono što DEI često traži: pokazivanje pristranosti prema jednoj skupini ljudi.
Istinska pravda, kaže on, ne favorizira jednoga čovjeka nad drugim.
Istinska pravda ne mjeri vrijednost osobe prema koži, spolu ili identitetu.
Istinska pravda tretira ljude jednako pred zakonom.
Zato Haskell tvrdi da je DEI u izravnom sukobu s kršćanskim poimanjem pravde.
U ovom dijelu razgovora govori i o vlastitom putu: prije deset godina nije bio konzervativni kršćanin. Bio je nominalni, liberalni vjernik koji je smatrao da su kršćanska etika i milosrđe dobri, ali da su tradicionalni pogledi na brak, monogamiju i seksualni moral zastarjeli.
No kroz istraživanja i društvene posljedice modernih ideologija došao je do drukčijeg zaključka.
Možda Zapad ne propada zato što ima premalo slobode.
Možda propada zato što je odbacio moralni okvir koji je slobodu činio mogućom.
