Putovanje kroz tradicije

Zamislite da stojite na vrhu planine i gledate dolje prema dolini. Razni putevi vijugaju kroz šumu, preko rijeka i kroz livade. Neki su strmi, neki blagi, neki popločani a neki prirodni i jednostavni.

Svi ti putevi vode prema istom cilju a to je dolina.

Tako je i sa duhovnim tradicijama svijeta. Različite su, nose različita imena, koriste različite simbole, ali sve govore o istoj stvarnosti; o univerzalnom Bogu, o sveprožimajućoj svijesti koja diše kroz sve što postoji.

Put Rishija i Predreligijskih Veda

Prije nego što su nastale religije kakve danas poznajemo, drevni mudraci Indije sjedili su u tišini i kontemplirali prirodu stvarnosti. Nisu gradili hramove niti pisali dogme. Jednostavno su promatrali, disali i osluškivali. Spoznali su da je Parabrahman apsolutna, beskonačna stvarnost koja je izvan svih oblika i imena. Nisu govorili o Bogu kao o osobi na tronu, već o sveprožimajućoj svjesnosti koja struji kroz sve; kroz drvo, kroz planinu, kroz zvijezdu, kroz čovjeka. Tu svjesnost nije moguće uhvatiti riječima, ali je moguće osjetiti je u dubini meditacije, u tišini uma, u promatranju života kako teče.

Kada čovjek iskusi tu svjesnost shvati da Bog nije negdje gore, daleko i nepristupačan. Bog je ovdje sada, u nama, u svakom dahu, u svakom treptaju svjetla.

Bog je svjetlost unutar svakog čovjeka.

Put Esena

U starim vremenima u pustinji Palestine živjela je zajednica poznata kao Eseni. Bili su to tražitelji istine koji su vjerovali da unutar svakog čovjeka živi božanska iskra,

sveprožimajuća svjetlost koja čovjeka vodi prema harmoniji i redu. Za njih Bog nije bio udaljen strog vladar, već prisutnost koja se osjeti u tišini, u disciplini tijela i uma, u jednostavnosti života. Molili su se ne iz straha, već iz čežnje za povezivanjem sa božanskom unutarnjom svjetlošću.

Put Gnostika

Drevni mistici gnostici govorili su o Monadu kao Apsolutu i o čovjeku kao individualnoj iskri božanske svjesnosti koja je zarobljena u materiji, u tijelu, u iluziji ovog svijeta. Cilj života, govorili su, nije akumulirati blago ili moć, već osloboditi tu iskru, vratiti je Izvoru kroz znanje, kroz spoznaju samoga sebe. Gnosis, kako su to nazivali je duboko, introspektivno znanje koje ne dolazi iz knjiga, već iz direktnog iskustva.

Put Zoroastrizam

Na istoku, u drevnoj Perziji, prorok Zaratustra govorio je o Ahura Mazdi, sveprisutnoj mudrosti i dobroti koja održava kozmički red. Učio je jednostavnu, ali snažnu istinu: živjeti u skladu s Bogom znači živjeti u skladu s čistim mislima, čistim riječima i čistim djelima. Nisu imali složenih rituala. Njihov put je bio samo biti čovjek integriteta, čovjek koji svjesno bira svjetlost umjesto tame.

Put Budista

U dalekom Tibetu i Indiji budizam je umjesto osobnog Boga naglašavao Dharmu; univerzalni zakon i Istinu, prirodu stvarnosti kakva jest.

Njihova učenja govore da je sve povezano, sve je međuzavisno i unutar svakog bića živi potencijal za buđenje, spoznaju i prosvjetljenje. Patnja dolazi od neznanja, od iluzije odvojenosti. Sloboda dolazi kad osoba spozna istinu da nema trajnog, odvojenog “ja” i da je sve dio istog toka, iste praznine iz koje sve nastaje.

Put Velikog Duha

Daleko preko oceana, domorodački narodi Amerike nosili su duboko razumijevanje prirode stvarnosti koje zapadni svijet dugo nije mogao pojmiti. Za Indijance Sjeverne Amerike, Great Spirit ili Wakan Tanka nije bio bog na nebu, već sveprožimajući duh u svemu; u vjetru koji šapuće, u rijeci koja teče, u medvjedu koji hoda šumom, u stablu koje raste. Oni uče da svaki kamen ima duh, svaka biljka ima mudrost. Život je sveto putovanje kroz prirodu, a ritual i kontemplacija nisu “vjera” u našem današnjem smislu nego je to jednostavno način življenja u harmoniji sa Onim što Jest.

Put naroda Maja

Maje su gledale u nebo i vidjele red kosmosa. Za njih, Hunab Ku bio je jedini, sveprožimajući izvor svega, nevidljiv i transcendentan, a ipak prisutan u svakom pokretu planeta, u svakom ciklusu sunca. Za njih astronomija nije bila znanost odvojena od duhovnosti već je bila kontemplacija Božanskog reda.

Put naroda Inka

Inke su poznavale Viracochu stvoritelja svega, izvor svjetlosti i života koji održava red u svemiru. Njihovi sunčevi rituali bili su način da se usklađuju s tim redom, da poštuju cikluse života i smrti, sjetve i žetve, dana i noći.

Put starih Slavena

Stari Slaveni govorili su o Rodu; sveprožimajućoj sili života koja je Izvor svih bogova i svih svjetova. Život je bio holistički i nije postojala granica između svetog i svjetovnog. Sve je bilo sveto; ritualni ciklusi, proslava godišnjih doba, kontemplacija prirodnih ritmova. Imali su pristup životu koji promatra čovjeka kao neraskidivu cjelinu tijela, uma i duha i tako su učili kako čovjek ostaje u skladu sa svemirom.

Put Islam i Sufizam

Islam, posebno kroz sufizam, govori o Allahu kao sveprisutnoj svjesnosti i ljubavi. Dok Islam naglašava zakone i pravilno vjerovanje, sufijski mistici kažu da se Bog ne doseže samo ritualima. Doseže se dhikrom; ponavljanjem Božjih imena dok srce čovjeka ne postane ogledalo Božanske prisutnosti. Doseže se ljubavlju koja gori u grudima, meditacijom koja stišava um, predanošću koja nije strah, već želja za sjedinjenjem.

Put Kršćanstva

Kršćanstvo govori o Bogu kao o Trojstvu. Otac, Sin i Duh Sveti su tri manifestacije iste stvarnosti. Kada sv. Ivan kaže “Bog je ljubav”, ne govori o emociji. Govori o suštini postojanja. Univerzalna ljubav koja sve stvara, održava i transformira. Rana kršćanska kontemplacija, nalik onoj kod pustinjskih otaca, bila je put direktnog iskustva Boga kroz tišinu, kroz molitvu srca, kroz oslobađanje od ega.

Put Judaizma

Judaizam, kroz kabalističku tradiciju, otkriva Ein Sof beskonačnu svjetlost i izvor svih emanacija. Kabala uči da je cijeli svemir stablo života kroz koje teče Božanska energija u različitim manifestacijama~sefirotima. Meditacija nad simbolima, kontemplacija svjetlosti, unutarnja praksa, sve to vodi k povezivanju s tom energijom koja je izvor svega.

Put Taoizam

Taoizam govori najjednostavnijim jezikom i najdubljom mudrošću. Tao je put, tok, način a istovremeno nije ništa od toga. Ne može se imenovati. Ne može se uhvatiti. Može se samo slijediti. Živi u skladu s prirodom. Ne forsirati. Ne naprezati. Wu wei – djelovati bez sile, kao što voda teče niz brdo, ne boreći se s kamenom, već ga polako oblikujući. Tao je u svemu, ali je izvan svega. Mistično, paradoksalno, ali duboko istinito.

Put Šamana

Gdje god se čovjek okrene prema šamanskim tradicijama Sibira, Afrike, Južne Amerike naći će isto razumijevanje. Veliki duh, energija svemira, prisutan je u prirodi i ljudima. Šaman ne moli nekog dalekog boga. On putuje vizijom, ulazi u druge svjetove svijesti, povezuje se direktno s kozmičkim i prirodnim energijama. Ritual šamanu nije forma nego mapa svijesti, način otvaranja vrata između vidljivog i nevidljivog.

Sada, nakon što smo prošli raznim tradicijama, trebamo biti iskreni i priznati da postoje načini koji ne vode Bogu, bez obzira koliko se oni trudili. Ti načini posebno su dominantni danas kad se uči slijepa vjera koja je sve manje utemeljena na znanju i na osobnom iskustvu zajedništva sa Bogom.

Kako se ne doseže Bog i koji su znakovi koji govore da niste u Istini?

1) Strah i krivnja

Strah i krivnja ne vode vas Bogu. Bog nije tvorac straha. Strah stvara ego, stvara institucija koja želi kontrolu. Univerzalna svijest je ljubav, mir, red. Ako te religija uči da se bojiš, da si krivac, da zaslužuješ kaznu tada to nije glas Boga, već glas kontrole.

2) Mehaničko ponavljanje molitvi ili rituala bez srca

Možete ponavljati molitvu ili mantru tisuću puta, ali ako um luta, ako srce nije otvoreno, to je samo zvuk. Ritual je alat, ali alat bez iskrene namjere je beskoristan. Bog ne sluša riječi. Bog osjeća vibraciju srca.

3) Moljenje za darove

Ako Bogu prilazimo samo kada nam nešto treba, kao da je kozmički bankomat, onda ne razumijemo prirodu Božanskog. Bog ne služi samo da nama ispunjava želje. Bog je princip, red, harmonija. Kada se uskladimo s tim redom, život prirodno teče. Ako se ne uskladimo, patimo i to ne jer nas Bog kažnjava, već jer smo izvan toka.

4) Ismijavanjem drugih puteva

Kada umanjujemo ili ismijavamo tuđu praksu, tuđe vjerovanje, tada stvaramo dualnost, razdvojenost. A Bog je jedinstvo. Sve tradicije su prsti koji pokazuju prema istom univerzalnom Tvorcu. Ako se svađamo čiji je prst bolji, propuštamo pravu bit i pravu Istinu.

5) Traženjem Boga samo izvana

Hramovi, crkve, džamije i sveta mjesta mogu pomoći. Ali Bog nije zatvoren u zidove. Bog je u nama. Ako ga ne pronađemo unutar sebe, nećemo ga naći ni vani.

Koja je bitna razlika između Univerzalnog i institucionalnog Boga?

Ovdje dolazimo do srži. Postoje dva načina razumijevanja Boga.

Univerzalni Bog je apsolutna svjesnost, svjetlost, energija, princip koji prožima sve. Ne ovisi o imenima, pravilima, institucijama. Univerzalnog Boga doživljavamo kroz svoje iskustvo povezanosti i ljubavi i kroz unutarnju spoznaju.

Svaka tradicija je putokaz, ali suština ostaje ista. Bog nije osoba na tronu koja čeka da nas kazni. Bog je unutarnja svjetlost i prisutnost u svemu.

Nasuprot univerzalne Istine i Ljubavi stoji institucionalni Bog. On je često personaliziran i vezan uz dogme i zakone. Fokus je na pravilnom vjerovanju, na poslušnosti, na hijerarhiji. Ljudska sloboda i iskustvo tu su ograničeni pravilima, a direktan susret s univerzalnim Bogom uglavnom je zanemaren. Danas su mnogi zaboravili da je cilj probuditi svoju svijest, a ne samo slijediti formu. I na kraju razumijete li razliku? Jedan je živ, drugi često ukočen. Jedan otvara vrata, drugi ih zatvara.

U tom neznanju nastaje patnja jer u neznanju um, riječi i djela ne izlaze iz sklada s univerzalnim redom. Ako živimo u strahu i dualnosti “ja, ti, mi i oni” tada sami sebe udaljujemo od harmonije. I tada sigurno dolazi patnja. Ne zato što nas Bog kažnjava, već zato što smo izvan toka života. Kao kada netko pokušava plivati protiv struje…umori se i potone. Ali kada se pliva s rijekom, sve postaje lako i bez napora.

Svaka misao, svaka riječ, svako djelo ima utjecaj. Univerzalni zakon prepoznat u svim tradicijama glasi: što daješ, to primaš. Ne odmah, ne uvijek vidljivo, ali energija se vraća. Karma, dharma, sefirot, Tao…svi ti koncepti govore o istom univerzalnom zakonu.

I na kraju, što nam ostaje?

Jednostavna istina.

Bog je svuda. U tebi. U meni. U nama. U svijetu. U prirodi. U zvijezdi. U cvijeću. U djetetu koje se smije. U starcu koji umire. U tišini jutra. U oluji noći. Sve je Jedno. Sve je povezano.

Tražimo Ga unutar sebe, kroz čiste misli, čiste riječi i čista djela. Poštujmo putove drugih, jer svi vode prema istoj svjetlosti. Tako otkrivamo istinsku slobodu, mir i jedinstvo sa svime.

Naša duhovna praksa treba nas voditi k iskustvu a ne samo prema suhoj teoriji. Nema pogrešnog puta ako nas taj put vodi do unutarnje svjetlosti i harmonije.

Nije važno hoćemo li meditirati kao budist, moliti se kao sufi, ili kontemplirati prirodu kao šaman.

Važno je otvoriti oči.

Probuditi svjesnost.

Vidjeti istinu.

Živjeti u skladu s njom.

I kada to učiniš božanska iskro, shvatiti ćeš da nikada nisi bila odvojena od Boga. Samo si zaboravila tu beskrajnu Ljubav.

Sada se sjećamo.

Dobrodošli kući.