Kobne zablude o Mesiji i Drugom dolasku Krista.
U svom članku od 26. ožujka 2026., Hermann Ploppa istaknuo je koje su religijske zablude o apokaliptičnim posljednjim vremenima i Drugom dolasku Isusa Krista prenesene od utjecajnih evangelika u SAD-u do Trumpove administracije i koje uvelike pokreću njezine vojne akcije. Te se zablude kombiniraju sa sličnim idejama o pojavi židovskog Mesije koje imaju vladajući cionisti u Izraelu i određuju zajednički sveopći rat protiv Irana i tamošnjih “hordi zla”. Vrlo je važno razumjeti podrijetlo tih zabluda.
Juda
U Kristovo vrijeme postojali su moćni židovski nacionalistički krugovi čiji je najhitniji cilj bio protjerati rimske okupatore iz zemlje. Juda Iškariot, jedan od Isusovih učenika, pripadao je ovoj skupini. Vjerovali su da će se dugo očekivani Mesija pojaviti kao zemaljski kralj i osloboditi židovski narod. Juda je vjerovao da je prepoznao Mesiju u Isusu i nestrpljivo je čekao da uzme mač. Kad se ništa od toga nije dogodilo, došao je na očajničku ideju da ga izda glavnim svećenicima kako bi ga prisilio da se otkrije kao kraljevski Mesija koji poziva narod na oružje.
To je, naravno, bilo materijalističko nerazumijevanje prirode Isusa Krista, koji nigdje nije zagovarao vanjsko nasilje, već je bio sama personifikacija nenasilne, čiste ljubavi.
Ne treba zanemariti da Evanđelje jasno opisuje odakle je, u Judinoj sljepoći, došla misao o izdaji: ” Kad je počela večera, đavao je već stavio u srce Jude, sina Šimuna Iškariotskog, namjeru da ga izda” (Ivan 13,2). Isus je, naravno, to u duhu shvatio i rekao da će ga jedan od učenika izdati, onaj kojemu će dati umočeni zalogaj. A kad je Juda uzeo ponuđeni zalogaj, ” u njega uđe Sotonina sila” (Ivan 13,27). Tako je đavao (Lucifer) napao Judu da ga izda; Sotona (Ahriman) ga je opsjednuo i naveo ga da odmah izvrši izdaju.
Kad su, nakon Judine izdaje, sluge velikog svećenika pokušale uhititi Isusa, a Petar je mačem odsjekao uho jednom od muškaraca, Isus ga je ukorio rekavši: “Odloži mač, jer svi koji se mača dočepaju, od mača će i poginuti” (Matej 26,52).
Isus Krist nije mogao jasnije pokazati da od njega neće proizaći nasilje. Nasilje, kakvo Juda potiče protiv njega, potječe od Sotone, od opsjednutosti ahrimanskim bićima.
Tome ne proturječi ni druga Kristova izreka, koja se često citira: „Nisam došao donijeti na zemlju jeftin mir, nego mač“ (Matej 10,34), jer, kako Rudolf Steiner naglašava, to je potpuno pogrešan prijevod. Ispravan je: „ Nisam sišao na ovu zemlju da bacim mir s ove zemlje, nego da bacim mač.“ ²
Samo ove riječi istinski odražavaju Kristovu bit. Svaki put kad se nakon uskrsnuća ukazao svojim učenicima, predstavnicima čovječanstva, prvo što je rekao bilo je: ” Mir s vama!”
Krist govori unutarnjem biću ljudi. Mir mora ući u njihove duše, njihova srca. To pretpostavlja da su zavodljive sile zla u njima poražene. Ljudska bića pronalaze snagu za to u univerzalnoj ljubavi prema čovječanstvu, u ljubavi prema svakoj osobi, čak i prema svojim neprijateljima. Krist je postao čovjekom kako bi donio tu ljubav čovječanstvu. Bit te ljubavi je božanska i stoga jača od svih sila zla u njemu koje ga vode u sukob. Stoga sve ovisi o primanju Kristovog duha u naše još uvijek slabe duhove.
Sukob i rat proizlaze iz činjenice da se rat protiv zla ne vodi unutar sebe, već se projicira prema van. Mir uspostavljen vanjskim mjerama lažni je mir koji se neizbježno urušava ako ne proizlazi iz istinske ljubavi prema čovječanstvu unutar ljudi, ljubavi koja oblikuje njihove stavove i djela.
judaizam
Velika je tragedija judaizma što nije prepoznao Isusa Krista kao prorečenog Mesiju. On se još uvijek čeka, ali ne kao božansko biće, već kao čovjek poslan od Boga i zemaljski kralj ili vođa iz Davidove loze. On će Židove vratiti u Svetu zemlju, obnoviti Hram u Jeruzalemu i osloboditi svijet od rata i patnje. Donijet će eru univerzalnog mira, pravde i spoznaje Boga na zemlji.
To predstavlja silazak mesijanskog koncepta u uske okvire zemaljskog nacionalizma, koji očekuje spasenje vlastitog naroda od karizmatičnih vanjskih djela koja su nemogući bez oružane sile. To vodi do onoga čemu danas svjedočimo u Izraelu, gdje fanatični cionizam nastoji stvoriti Veliki Izrael za sve Židove kroz najbrutalnije nasilje, kako bi pripremio, a možda čak i ubrzao dolazak Mesije.
Umjesto usmjeravanja pažnje na vlastitu nutrinu i borbe protiv sila zla tamo, u kojima bi Mesija mogao priskočiti u pomoć, ono se nepromišljeno projicira prema van u zabludi da je drugi zli koji se mora silom eliminirati.
Ali „ svi koji se mača dočepaju, od mača će i poginuti.“ Jer oružje se ne koristi iz ljubavi, već iz mržnje. Ono je oruđe zla i ahrimanske opsesije, u kojoj čovjek više nije u potpunosti prisutan, jer je vlastiti ego potisnut u stranu. I u iluziji da se mora boriti protiv navodnog zla u drugima oružjem, i sam postaje dio zla.
Evanđelisti
Za evanđeoske kršćane, Isus Krist je, naravno, bio prisutan kao Mesija. Ali njegov obećani povratak u Evanđeljima također je predstavljen na materijalistički način. Isus će se iznenada vratiti na Zemlju, osobno vidljiv i tjelesno. Tada će izreći konačni sud nad svim narodima i voditi svijet do proslave vjernika.
Aktualni svjetski događaji (poput ratova, prirodnih katastrofa ili situacije na Bliskom istoku) tumače se kao “porođajni bolovi” i vjesnici skorog povratka .
Sam Krist je više puta prorokovao da će njegovom dolasku prethoditi ne samo katastrofe već i veliki ratovi i strašne nevolje. One nastaju jer se borba protiv zla ne odvija unutar ljudi. A kada se Krist prikazuje kao vanjski kralj u fizičkom tijelu, to vodi očekivanju da će on također pobjednički intervenirati u vanjskim bitkama kroz vanjska, zemaljska djela. – To je materijalistička zabluda.
Drugi dolazak Krista u Novom zavjetu
U svim odlomcima Evanđelja i Knjige Otkrivenja koji proriču Drugi Kristov dolazak, navodi se da će on doći u, s ili na “oblacima”. Nijedno biće u fizičkom, materijalnom tijelu ne može se pojaviti u oblacima. Stoga se to mora odnositi na njegovu pojavu u nadosjetilnom tijelu iz nadosjetilne sfere, na što aludira slika oblaka.
U oblacima se voda kondenzira, noseći životvorne sile koje nadilaze osjetila i neprestano prožimaju zemlju odozgo, nošene sunčevom svjetlošću i toplinom. Bez vode, nikakav život ne bi mogao cvjetati na Zemlji. Sva živa bića prožeta su životnim silama koje pozivaju neživu materiju da formira žive strukture, strukture koje, rastući protiv gravitacije, nikada ne bi mogla sama po sebi zauzeti. Te životne sile su duhovne i stoga nisu izravno opažajne osjetilima, ali su povezane s stalnim kretanjem vode, jer ona neprestano proizlazi iz stvaranja oblaka na nebu, te se može konkretno osjetiti i konceptualno shvatiti.
Dakle, oblaci su vidljiva slika nevidljive sfere životnih sila koja okružuje i prožima zemlju. U toj duhovnoj sferi, Krist će se pojaviti u tijelu formiranom od životnih sila. Stoga neće biti opažan našim fizičkim osjetilima, već samo onima koji su kroz svoj dosadašnji život stekli duhovni osjećaj percepcije za životne sile i tijelo životne sile Kristovo.
Uzašašće Uskrslog također govori o oblacima:
„I kad to reče, uznese se pred njihovim očima i oblak ga sakri te ga više nisu vidjeli. … Odjednom dva čovjeka odjevena u bijelo stadoše pokraj njih i rekoše: … Ovaj Isus, koji je pred vama uznesen na nebo, ponovno će doći na isti način kao što ste ga sada vidjeli odlaziti na nebo.“
Uzlazak u nadčulnu sferu životnih sila znači da je Krist postao nevidljiv učenicima. I povratak u tim vrlo nadčulnim životnim silama stoga ne može biti fizički, kako je fantazirano u gornjoj bizarnoj slici na oblacima, već se mora manifestirati kao nadčulna pojava koja se približava čovječanstvu.
Kristov cilj
Odlučujući aspekt Kristova zemaljskog života u tijelu čovjeka Isusa iz Nazareta nije bilo njegovo učenje i vanjska djela, već uskrsnuće njegova tijela od mrtvih kao sjemena za sve ljude. Pavao je to već izrazio riječima: “Ako Krist nije uskrsnuo, onda je uzaludno naše propovijedanje i sva vaša vjera.” Uskrsnuće znači obnovu oblika fizičkog tijela, koje je Padom postajalo sve više iskvareno i osuđeno na smrt, te koje je čovječanstvu sve manje služilo kao ogledalo za njegovu svijest i razvoj njegovog ja. Razvoj ja prema samosvijesti i slobodi, međutim, božanski je cilj ljudske evolucije na Zemlji.
Odlučujući utjecaj Krista, dakle, odvija se unutar pojedinca. On donosi snagu za njihov duhovni i mentalni razvoj, koja im, ako je slobodno prihvate, omogućuje da postupno preokrenu Pad.
Dakle, pojava Krista na višoj, duhovnoj razini bit će i daljnji poticaj za unutarnji razvoj čovjeka, sada utječući na njegovo vitalno-fizičko biće, čije značenje i utjecaj još ne možemo zamisliti. Ali to pretpostavlja upravo to danas, da svatko teži prema njemu iz slobode.
Kristov jasan znak
Sam Krist jasno daje do znanja da se neće vratiti u fizičkom tijelu, snažno upozoravajući na ljude koji tvrde da su Krist:
„Ako vam tko kaže: ‘Evo, ovdje je Krist!’ ili: ‘Evo, ondje je!’, ne slušajte. Jer će doći oni koji tvrde da su Krist, a nisu, i proroci koji to zapravo nisu. Izrađivat će velike vizije i činiti čudesa da zavedu ljude, čak i one u kojima već prebiva više biće. Gle, unaprijed sam vam rekao.
Ako vam tko kaže: ‘Evo, u samoći je pustinje’, ne idite onamo. I ako tko kaže: ‘Evo, u svojoj je sobi’, ne vjerujte. Kao što munja bljesne na istoku i vidi se na zapadu, takav će biti dolazak Duha Sina Čovječjega.“
Krist se odnosi na ljude koji žive na zemaljskim mjestima, odnosno koji fizički žive na Zemlji. Nitko od njih ne može biti Krist. I on sam govori o dolasku u duhu, koji uspoređuje s briljantnim bljeskom munje.
Svećenik Hans Werner Schroeder ističe da se ova slika munje za pojavu duha koristi i u uskrsnoj pripovijesti Evanđelja po Mateju:
„I gle, nasta veliki potres i anđeo Gospodnji siđe s neba… Izgled mu bijaše kao munja, a odjeća mu bijela kao snijeg.“
Prati
U svom članku „Apokaliptični fanatizam pokreće američki ratni stroj protiv Irana“, Hermann Ploppa opisao je katastrofalne posljedice koje proizlaze iz materijalističkih ideja Trumpove administracije o kraju vremena i Drugom dolasku Krista, s jedne strane, te materijalističkih ideja vladajućih cionista o dolasku Mesije, s druge strane. To su pokretačke snage iza barbarskog rata agresije protiv Irana, koji prijeti da će zapaliti cijeli svijet. „ Obje figure stapaju se u jednu te istu političko-stratešku figuru kraja vremena.“
Jasno je da su ove materijalističke ideje inspirirane Sotonom (Ahrimanom), gospodarom materijalizma i smrti, te da razvijaju svoje mizantropske učinke u osjetljivim dušama.
Nemilosrdni, mržnjom ispunjeni govori vodećih ratnohuškačkih ličnosti u SAD-u i Izraelu mogu ostaviti dojam da su ih opsjedla ahrimanska bića. Ništa ljudsko više ne sjaji kroz njih, a kamoli kroz njihova djela.
———————————-
1 Usp. Emil Bock: Cezari i apostoli, Stuttgart 1978., str. 195 i dalje.
2 Rudolf Steiner: Evanđelje po Mateju, Dornach 1971., str. 253
3 Vidi „Mesijansko očekivanje u judaizmu“ na Googleu – „Daljnja pitanja“
4 Vidi „Evanđelisti i drugi Isusov dolazak“ na Googleu – AI
5 1. Korinćanima, poglavlje 15, stih 14
6 Djela apostolska 1:9-12
7 Vidi više: https://fassadenkratzer.de/2017/04/16/das-raetsel-der-auferstehung/
8 Matej 24:23-28
9 Matej 28:2-4;
Hans-Werner Schroeder: O drugom Kristovom dolasku danas, Stuttgart 1991., str. 41
