U dalekoj, dalekoj prošlosti, na samom rubu savane i džungle, živio je Adamačak, slobodan i nesputan, kako to samo mačak može biti. Bio je prekrasni tigrasti mačak, izraženih mišića, zelenih očiju, dlakav i muževan, s brkovima i bradom. Bio je izvrstan lovac, ali je lovio samo onoliko koliko mu je potrebno da nije gladan i nikada se nije prejedao jer je znao da bi s prejedanjem mogao narušiti svoje savršeno psihofizičko zdravlje. Njegovo područje bilo je oko 5 kvadratnih kilometara i nitko od drugih mačaka nije ni pomišljao, a kamo li da bi se usudio doći na njegov teritorij u lov ili zbog mačaka. Sva lovina i sve ženske na tih 5 kvadratnih kilometara bile su isključivo samo Adamačkove i to se nikada nije dovodilo u pitanje. Adamačak je na svom području imao oko 8-10 ženki s kojima je bio u vezi, i s kojima je redovito dobivao svake godine po dva legla mačića. Odrasli mladi mačići bi otišli tražiti svoja područja u nepreglednog džungli i savani bez granica. Adamačkov primarni posao je bio da vodi ljubav ili ima žestok, strastven sex sa svojim mačkama, ovisno kako je i kada koja željela. Sve drugo potrebno za život bilo im je svima naokolo na dohvat šape. On, kao najbolji primjerak svoje vrste, svoj posao je obavljao izvrsno i njegove ženske su ga obožavale. Pružao im je sve što treba ženskoj mački i nikada nisu niti pomišljale na druge muškomačke. Čak i kad nisu željele sex znale bi doći kod njega da se maze, ljube, češkaju, čiste krzno i igraju raznih mačjih igrica. I tako su oni živjeli sretno i zadovoljno i u izobilju u svom mačjem raju u kojem je sve bio jedan jedini dan i iznad kojeg su vječno sijala dva Sunca.

Da bi ta sreća bila vječna, postojao je samo jedan jedini uvjet; da ništa ne diraju u prirodnom poretku džungle i savane svojim egoističnim željama.

Sve je bilo samo za poželjeti dok jednog dana nisu vidjeli bljesak s neba i neki ogroman tanjur kako se velikom brzinom spušta na njihovu džunglu i savanu. Tanjur je u trenu bio na rubu savane. Adamačak i njegove ženskomačke stajali su ukopani gledali što se događa. Odjednom su se otvorila neka svjetleća vrata i iz tanjura su počele izlaziti neke vrlo čudne mačke koje su im prilazile s desnom rukom u zraku dlanom prema njima. Bio je to univerzalni pozdrav i znak mira. Adamačak i njegove ženskomačke uzvratile su pozdrav i počele razgovor s došljacima. Oni su se predstavili kao njihova braća iz dalekog Svemira i rekli da su tu samo u prolazu i da se neće dugo zadržavati. Adamačak im je poželio dobrodošlicu, upozorio ih na prirodni poredak i počastio ih obilnim objedom.

Došljaci su rekli da bi ostali nekoliko dana, što im je Adamačak dozvolio jer je vjerovao da se treba ugostiti putnike namjernike. Nije niti sanjao kakvi su u stvari ti putnici namjernici?!

Za objedom su došljaci u razgovoru zaključili da od svih mačaka, Adamačak ima jednu koja mu je za nijansu draža od drugih. Bila je to Evačka. Doista najljepša i najzgodnija, ali i najženstvenija mačka od svih desetak njegovih ženskomačaka. U jednom momentu su uspjeli odvojiti Evačku od drugih mačaka i odvest ju na svoj tanjur. Bila je šokirana unutrašnjosti tanjura i instrumentima na njemu. U trenu je bila omamljena i već je ležala na nekom krevetu sva vezana i polu svjesna. Nije shvaćala što se događa, samo je vidjela da joj došljaci nešto rade oko glave s nekim alatima. Utonula je u dubok san i slijedeće čega je bila svjesna bilo je da je opet u svojoj savani na rubu džungle. Bila je smetena, ali je i po prvi puta osjetila ono za što je znala da ne smije jer je to najvažniji zakon savane i džungle. Poželjela je da su ona i Adamačak sami, bez drugih mačaka i da je on samo njen. Odmah je donijela odluku da će to tako i biti i da ona više neće mariti za najvažniji zakon savane i džungle. Znala je da ju on najviše voli i da će joj teško odoljeti kad ga umilno pogleda i počne ga nagovarati da budu samo njih dvoje, bez drugih. Ono što nije znala je da su joj došljaci na tanjuru ubacili crva-ega u glavu koji joj je šaptao sebične misli te da zbog toga tako olako razmišlja o kršenju najvažnijeg zakona savane i džungle. Kad je Adamačku rekla svoju želju, da budu sami bez drugih mačaka, on ju je čudom gledao i podsjetio ju na njihov najvažniji zakon. Ona je ustrajala na svojoj želji i dalje ga podgovarala koristeći svoje ženske čari kako bi ga pridobila. Bio je i dalje u čudu jer nije znao ono najvažnije; da su joj došljaci ubacili crva-ega i da ona sad više nije sva svoja. Otpravio ju je i rekao joj da ne budalesa. No, ona je već kovala plan da mu dođe ponovo.

To popodne došljaci su se povukli na tanjur i spremali za odlazak. No, njihov vođa se vratio i zamolio Adamačka da neki od njih ostanu u savani i džungli, te da će ih oni pokupiti za određeno vrijeme kad se budu vraćali kući sa proputovanja Svemirom. Adamačak je razmišljao da to nije pametno za njegovu savanu i džunglu i njihov prirodni poredak, ali opet se slomio i nije poslušao taj prvi glas razuma, već je rekao da može, po mekoći svog srca. Nije niti slutio do čega će ga dovesti ta nepažnja. Uskoro mu se ponovo pojavila Evačka i počela ga opet nagovarati da mu bude jedina. Druge ženskomačke primijetile su da se nešto čudno događa. Bile su zbunjene.

Došljaci su iskrcali određen broj svojih mačaka i odletjeli. No, tad se dogodila nevjerovatna stvar. Došljaci su ukrali jedno od dva Sunca s neba. Odjednom je zavladala potpuna tama. Mrak. Do tada u savani i džungli potpuno nepoznat pojam. Svi su znali da Zemlja ima dva Sunca i da uvijek zrake bar od jednoga osvjetljavaju savanu i džunglu, tako da nikada ne nastupi potpuni mrak. Bili su šokirani. Uznemireni. Sve ženskomačke su zavijale. Odjednom ih je zahvatio do tada potpuno nepoznat pojam-strah. Ženskomačke su se počele bojati za svoju fizičku egzistenciju. Pitale su se što sada i u mraku tražile Adamačka?! Kad su malo došle sebi i našle Adamačka vidjele su da je njemu oko vrata Evačka i da se ne odvaja od njega. Bile su ljute i bijesne te su iz inata otišle u džunglu. Uhvatila ih je velika ljubomora, ali i strah od svega što se događa. Odjednom su oko njih bili nepoznati muškomačci. Bili su to došljaci iz Svemira koji su ostali po dogovoru s Adamačkom. Ti mačci su im prišli i počeli im se udvarati. Isprva su ih odbijale i znale da imaju svog Adamačka. Ali, s vremenom ih je u mraku uhvatio strah i panika i željele su zaštitu. I tako su popustile i svaka si je uzela po jednoga svog mačkomuškarca.

Kad je ponovo izašlo Sunce koje je ostalo, svi, baš svi su se okupili u savani, blizu džungle. Tada je jedan od došljaka, sa štapom i pokrivačem na sebi, izašao pred sve i rekao; ” Do sada je ovdje vladao jedan poredak i zakon, a od danas će biti onako kako ja kažem”! Adamačak je bio šokiran s onim što čuje. Muškomačak u njemu htio je nasrnuti na mačka sa štapom u ruci, ali znao je da mu od toga nema koristi te da će ga napasti i svladati kolege od mačka sa štapom.

“Ti Adamačak od danas više ne možeš imati sve ove žene, već samo jednu s kojom se moraš oženiti, a ove druge će oženiti moji prijatelji koji su došli sa mnom! Ja se neću ženiti i vladat ću s vama te vam odobravati brakove i krstiti mačiće!”

“Odobravati brakove, krstiti mačiće? Što to znači?”

“To znači da od danas ne smiješ više pipnuti ni jednu ženskomačku sem svoje žene Evačke i da morate živjeti zajedno dok vas smrt ne rastavi. A meni će te donositi rođene mačiće da ih krstim jednim malim rezom na ušima!” Adamačak je gledao u čudu. Pomirio se s time i tako postupio jer je vidio da nema drugog izbora. Od tada do danas sve mačke imaju zarezane uši u doljnoj zoni.

No, to nije bilo ništa spram zla koje se spremalo Adamačku i njegovim potomcima koji su se na žalost cijele savane i džungle, dalje križali sa potomstvom došljaka. Sve se izopačilo i sav poredak zasnovan na početnom zakonu savane i džungle gdje su ženskomačke birale najjačeg i najljepšeg mačka za oca svoje djece pao je u vodu. Sada su odjednom uslijed straha od fizičke egzistencije, ženskomačke birale one muškomačke koji su u novom poretku imali najviše novaca. Novac je bio sredstvo razmjene resursa od onog momenta kad je mačak sa štapom proglasio svoju vladavinu i kad je Adamačak pristao na podgovor Evačke da se uslijed svih događaja odvoje od drugih, sagrade svoju nastambu samo za sebe i više ne žive pod vedrim nebom, nego pod krovom. Naravno, nije joj bilo teško nagovoriti ga jer su s nestankom drugog Sunca uvjeti bili neusporedivo drugačiji. I tako se s vremenom savana i džungla iskrčila, a na tim mjestima su niknula naselja mačjih nastambi. U svakom centru određenog broja kuća nalazila se nastamba sa velikom kulom i križem na vrhu u kojem je živio mačak bez ženskomačke koji vlada naseljem i kontrolira sistem novčarstva, te sklapa brakove između muških i ženskih mačaka. Kad bi se rodili mačići on bi ih krstio rezom po ušima. No, najvažnije bi bilo da ih i zavede u knjige da su se rodili i da postoje. Malo po malo, sve je postalo totalno neprirodno.

Potomci nekada potpuno slobodnog lovca i alfe mužjaka Adamačka sad su postali debeli mačci, uvijek siti bez trenutka lova koji su morali moliti svoju jedinu ženskomačku za maženje i sex. Ženskomačke nisu uvijek kao muškomačke za sex i maženje, te je njihova priroda drugačija što se više nije poštovalo. I jedni i drugi su stavljeni u zatvor u kojem imaju ono što im ne treba, a nemaju ono što im treba. I muškomačke i ženskomačke bile su pod stalnim stresom, ali tokom vremena su i zaboravili kako su živjeli njihovi preci i kako bi trebalo živjeti u skladu sa svojom prirodom. Znali su da moraju raditi da bi imali sve silne stvari koje su kupovali, ali u tome nisu nalazili dubljeg zadovoljstva. Ženskomačke su bile opsjednute svojom ljepotom i izgledom, te su bile sklone tajno se sastajati s drugim muškomačkama koji su jedva čekali da se dohvate takve ženskomačke. Od svega, posebno od laži, su se osjećali loše, ali želja u njima bila je jača.

Mačke su shvaćale da se nešto čudno događa i da ljudi mačci bez ženskomačke s njima svima manipuliraju. Da im propovijedaju razne stvari koje jednostavno i imaju, ali i nemaju smisla. Jedna od tih bila je obitelj. Mačci bez ženskomačaka propovjedali su važnost obitelji i zabrani rastave ma koliko život dvije mačke bio težak i nepodnošljiv u bračnoj zajednici. Ispadalo je da je obitelj u stvari zatvor. No, bojali su se to glasno reći jer su shvatili da je svaka mačka koja se pobunila loše završila. Neke su pribijene na križ, neke su bačene lavovima, a neke su samo nađene mrtve bez objašnjenja.

Jednog dana, nakon puno vremena od kako se sve okrenulo naopačke pojavio se mačak Jošua. Taj mačak bio je iznimno pametan i produhovljen i objašnjavao je drugim mačkama da su u stvari u zatvoru za tijelo i dušu te da ih ljudi bez ženskomačaka drže kao roblje da toga nisu ni svjesni.

U jednom momentu se posvađao sa mačkama bez ženskomačaka i rekao im da su rod parcovski.

Iako mnogim mačkama nije bilo jasno o čemu se radi, prihvatile su njegovo učenje i počele ponovo živjeti bez novotarija koje su uvele mačke došle iz Svemira. Malo po malo, mačci bez žesnkomačke su shvatili da Jošua mačak jako ugrožava njihov poredak utemeljen na novčarstvu i trgovini, te teškom fizičkom radu, te su ga uhvatili i dali pribiti na križ.

No, ni to im nije pomoglo da se druge mačke ne drže Jošuinih učenja te su pribjegli tome da preuzmu Jošuino učenje, modificiraju ga i takvo modificirano proglase kao jedino ispravno te sebe proglase kao one koji jedini smiju tumačiti i podučavati Jošuine riječi.

Dobre mačke bile su ponovo zarobljene samo su sada neke od njih imale privid slobode i spasa kroz obmanu koju su provodile mačke bez ženskomačaka.

Prošle su još mnoge godine u kojima bi se ponekad pojavio netko tko bi htio osloboditi mačke ropstva, ali svatko bi bio ubrzo ušutkan bilo smrću, bilo potkupljivanjem ili prijetnjama.

Kako god bi mačke došle do daha i digle glavu, mačke koje nemaju ženskomačke izvele bi neku novu prevaru, obmanu, podvalu, pustile neku novu laž ili napravile neki novi rat u kojem bi mačke ginule za tuđe interese nesvjesne da je rat isceniran kako bi se odvukla pažnja od prevare u kojoj žive. Prevare utemeljene na crpljenju mačje energije i slobode kroz novčarstvo i odvraćanje mačaka od njihove istinske prirode i života u savani i džungli.

Malo po malo, kako je vrijeme prolazilo, dizala se svijest mačaka i mačkama bez ženskomačaka trebala je sve sofisticiranija shema obmanjivanja usnulih mačaka. S vremenom su se čak pojavile mačke koje su propovijedale da su mačke bez ženskomačaka u stvari parcovi koji su uzeli tijela mačaka kako bi se infiltrirali u mačke i crpili im energiju. Tada su mačke povezale i što je Jošua htio reći kada je rekao mačcima bez ženskomačaka da su rod parcovski.

Malo po malo mačke bez ženskomačaka su čak i cijepile druge mačke izmislivši zarazne bolesti samo kako bi im držale svijest u stanju nesvjesti i zbunjenosti; tko su i što su?! Da nikako ne shvate da su one slobodne mačke i da im nitko ništa ne smije nametati protiv njihove volje.

Jednoga dana pojavio se izvjesni mačak Krešo. Njega je cijeli život intrigiralo što se to njima mačkama dogodilo i zašto je sve tako čudno i komplicirano, te čemu mačkama tolika težina života i patnja. Mnoge godine života od rane mladosti proveo je proučavajući razne knjige i teorije iz njih je tražio kako odgonetnuti tajnu zatvora u kojem se nalaze mačke?

I??? Nakon dugo, dugo, dugo vremena, potpomognut “teorijom živih mačaka”, napokon je shvatio.

O čemu se radi???

Došljaci iz Svemira doista nisu mačke već parcovi koji su uzeli mačji oblik kako bi se infiltrirali među slobodne mačke.

Oni gdje god dođu u Svemir na isti se način infiltriraju u domorodačku slobodnu zajednicu i onda ju malo po malo na razne načine porobe, a najviše uspostavljanjem zabrana nad mačkama prirodnim potrebama kako bi mačkama stvorili duhovni zatvor putem stresa, straha, osjećaja grijeha. Uspostave sistem novčarstva, trgovine i druge mehanizme koji mačke odvajaju od prirode i jednu od druge, a najviše od više svijesti iz koje mačkama šapuće istinu Otac nebeski, Otac svih mačaka i drugih stvorenja u Svemiru. Tada mačke više ne znaju što je, a što nije istina? Postaju bića sumnje, umjesto znanja. Pošto Svemir ima svoje nepromjenjive zakone porobljivači moraju imati sheme kako bi amortizirali posljedice svojih loših djela. Najvažnije je da porobljavaju druge sa što manje nasilja te da druge putem obmane privole da im u ruke predaju svoju slobodnu volju. Izmislili su razne sheme kao “svetost obitelji” kako bi mačkama nametnuli razne neprirodne zajednice u kojima mačkama trpi i tijelo i duša, ali porobljivači baš to i žele jer se oni, pošto su parcovi, hrane mačjom patnjom. Izmislili su kršćanstvo poslije Jošue mačka s kojim pacifiziraju mačke jer su osjetili da bi mačke mogle shvatiti da imaju oštre kandže i zube i da s njima nitko ne može vladati. Da su mačke slobodne i da su one vladari savane i džungle, a ne došljaci iz Svemira. Na posljetku su izmislili i demokraciju u kojoj se stvara privid da mačke o nečemu odlučuju, a u tome je najvažnije da na taj način mačke u potpunosti predaju svoju volju porobljivačima koji su im u stvari ponudili da glasaju za ono što porobljivači žele da se provede. Tada su najmanje podložni svemirskom zakonu karme, jer Svemir je neutralan, pa ako ti je sve prikazano i pokazano, a ti opet nasjedneš, tad si sam kriv.

Porobljivači očito znaju, jer su tako porobili tko zna koliko raznih civilizacija u Svemiru, da novčarstvo tj. krađu energije mačaka moraju povezati sa religijom, tj. crnom magijom uz pomoću koje amortiziraju karmu koja kaže “sve što napraviš drugome bit će ti napravljeno”. No, oni su uspostavili sistem u kojem na izgled, ali uz pomoć obmane poštuju slobodnu volju mačaka. Mačke svoju novorođenu djecu nose njima na krštenje i s time pristaju na njihov sistem utemeljen na novčarstvu tj. kamatarenju energije mačaka. Kad mačke donesu mače parcovima na krštenje oni tad u stvari ni ne znajući da svoje mače predaju u roblje. Sve ispada da je slobodnom voljom jer, Svemir Je il Nije i on ne shvaća mačje igrice. Tako porobljeno mače od jednom potpada u krug sistema u kojem je rob podložan zakonima sistema koji su proglašeni ili koji se proglase sve dok jednog dana ne shvati i ne odluči reći “Ne pristajem”. Kad to kaže, na njega se više ne odnose ti zakoni te se tada porobljivači nalaze u velikim problemima, jer Svemir ne shvaća igrice, ali i te kako shvaća razliku između šutnjom pristajem ili čak jasno pristajem i onog jasnog Ne pristajem!

Što prvo trebaju mačke napraviti da se oslobode???

Mačke, pa tako i ljudi, na sve, ali baš sve nametnute zatvore trebaju reći Ne pristajem.

Jedan od najgorih mehanizama zatvora naših porobljivača je brak.

Zamislimo našeg Adamačka kad su ga oženili Evačkom i od jednom od lovca i alfa mužjaka stvorili jadnika koji je u rukama hirovitosti hormona i želja Evačke. Blago rečeno strašan zatvor. Strašno stresan zatvor koji izludi mačka i dovede ga do svakakvih gluposti. No, siguran sam da ni Evačka nije sretna u toj priči u kojoj onaj umetnuti crv-ega u njenog glavi šapuće njoj kako manipulirati Adamačkom. Ne znam, koliko je i ona s tom situacijom sretna u kojoj je ona samo produžena ruka predatora???

Adamačak sigurno nije sretan da mu je oduzeta istinska bit i priroda te je porobljen da radi za nepresušne želje Evačke kojom vlada spomenuti, umetnuti crv-ega, a koji je u stvari sva ona odvojenost suprotna od stopljenosti s božanskim u mačkama-strah, oholost, inat, zloba, želja da se bude iznad drugih…

Kad porobljivači pričaju o svetosti obitelji, oni ne misle to iz plemenitih razloga. Ne. Oni nas putem braka i sistema jedan mačak jedna mačka u stvari tamniče. Brak je institucija koja nam uzima najvažnije- slobodu, stvara nam stres, teret, jako štetnu vezanost, užasnu karmu, a sve to samo s jednim ciljem. Kako bi našim tamničarima bilo lakše držat nas porobljene.

Dakle, ne ulazite u brakove s potpisom ni za živu glavu. Ni za živu glavu! Ako nekoga volite i osjetite da on iskreno voli vas, živite zajedno bez papira uz samo jedan zakon; budimo si iskreni i iskreno si recimo kad više ne ide! Sve drugo je izuzetno štetno i samo služi sistemu da nas porobi. O mačkama pričam, naravno

Neki od vas koji ovo dugačko štivo pročitaju pitat će se “zašto sam se toliko okomio na brak”?

Ne. Nisam se okomio na brak, samo sam cijelu tu uvodnu priču o Adamačku i Evački i napisao da steknete bolji uvid da su naši porobljivači i porobili čovječanstvo kroz instituciju braka, kroz neprirodne m/ž odnose u kojima umjesto da žena traži sex od muškarca, muškarac je doveden da moli ženu za sex što je naposljetku crv-ega u ženskom mozgu zloupotrijebio te muškarcu počeo stavljati uvjete kako bi ovaj došao do sexa, a na kraju je sve skupa otišlo i u prostituciju koja je blago rečeno teška blasfemija.

Razmislite o svemu, vidjet će te da sam u pravu