Novi masakr nad kršćanima ovoga puta počinjen je u Etiopiji.
Naoružane ubojite bande prolaze kroz kršćanska sela u Etiopiji i provode krvavi pokolj. U samo nekoliko dana ubijeno je najmanje 60 pravoslavnih kršćana, među njima i djeca. Pokolji su se dogodili u regiji s većinskim muslimanskim stanovništvom, u kojoj su vjerski ekstremisti i ranije izvodili krvave napade na kršćane. Vjernici su godinama izloženi teroru, dok vlada protiv toga poduzima vrlo malo.
Naoružani radikalni muslimani idu od kuće do kuće, pucaju u stanovnike ili ih ubadaju noževima. U etiopskoj regiji Oromia dogodio se još jedan pokolj pravoslavnih kršćana. Tijekom napada na sela Chole i Birbo u okrugu Shirka 24. listopada naoružane radikalne muslimanske bande napale su mještane.
Očevici izvještavaju o napadima koji su trajali satima, tijekom kojih su ubojice koristile automatske puške i noževe. Ubijene su žene, starije osobe i djeca. Jedan preživjeli ispričao je za BBC Amharic kako su napadači opkolili selo sa svih strana. Ubijen je njegov 75-godišnji otac. Čak ni sigurnosne snage koje su stigle na mjesto događaja nisu uspjele zaustaviti krvavi pokolj.
Etiopska pravoslavna crkva Tewahedo u ponedjeljak je objavila da je u dva napada ukupno ubijeno 60 vjernika. Već 20. listopada u mjestu Gora Silingo u okrugu Merti ubijeno je 14 kršćana. Četiri dana poslije uslijedio je pokolj u Shirkiju, u kojem je poginulo još 46 ljudi. Najmanje 20 stambenih kuća spaljeno je, a više od 20 osoba s teškim ozljedama moralo je biti prevezeno u bolnicu. Dok su članovi obitelji pokapali svoje mrtve, brojni preživjeli skrivali su se strahujući od novih napada. Rsdikalne muslimanske bande pritom ne prezaju čak ni od ubijanja djece.
Muslims storm Christian church in Ethiopia. This was the result. https://t.co/EbCFeViZcR
— Moshe (@IsraelIDFend) October 26, 2026
Trebaju li kršćani biti protjerani?
Arsi je regija s većinskim muslimanskim stanovništvom. Prema popisu stanovništva iz 2007. godine, oko 58 posto stanovnika izjasnilo se kao muslimani, a oko 40 posto pripadalo je Etiopskoj pravoslavnoj crkvi. Međutim, naoružanim radikalnim muslimanskim bandama očito je i to previše kršćana. Kršćanska humanitarna organizacija Open Doors izvijestila je u ožujku o novom nizu pokolja: 26. veljače naoružani ekstremisti upali su na tržnicu na istoku Arsija i otvorili vatru. Ubijeno je oko 20 pravoslavnih kršćana i jedan muslimanski zaštitar. Očevici su također izvijestili da su napadači, uzvikujući vjerske parole, provalili u crkvu i ondje otvorili vatru na vjernike. Dva dana poslije, tijekom novog napada, u jednoj je crkvi ubijeno sedam ljudi.
Open Doors opisuje i sve veći pritisak na kršćanske zajednice jer muslimani ondje, čini se, jednostavno ne žele mirno suživjeti s pripadnicima drugih vjera. Lokalni crkveni predstavnici žale se da vlasti potiču naseljavanje muslimana i daju im prednost pri dodjeli radnih mjesta u državnim službama. Istodobno se pravoslavni kršćani osjećaju potpuno nezaštićenima pred naoružanim muslimanskim milicijama. Dok državne sigurnosne snage ne uspijevaju obavljati svoju zadaću, kršćanske obitelji protjeruju se iz svojih sela, a svećenici postaju mete nasilja muslimanskih ekstremista.
GRAPHIC WARNING ⚠️ Ethiopia: Dozens of Christians were slaughtered in recent days by Islamist in the Oromo region. The Ethiopian Orthodox Christian community was intentionally targeted by Muslims. https://t.co/1r4yMHFA3e
— Faraz Pervaiz (@FarazPervaiz3) June 7, 2026
Iza svega bi trebao stajati savez muslimanskih pobunjenika
Etiopska komisija za ljudska prava već je u ožujku potvrdila teška nasilna djela Oslobodilačke vojske Oroma (OLA) u Arsiju i zatražila od vlade dodatne sigurnosne mjere. U tim su napadima ljudi ubijani, oteti i protjerivani iz svojih domova. Za najnovije pokolje regionalna vlada sada optužuje savez pobunjeničkih skupina kojemu pripada i OLA. Njihova odgovornost za listopadska ubojstva dosad nije dokazana. Međusobne optužbe političkih i vojnih aktera u svakom slučaju ne pružaju nikakvu zaštitu obiteljima žrtava.
Crkva je više puta upozoravala nadležne vlasti na eskalaciju nasilja. Čak su i neposredno prije najnovijih napada lokalni crkveni predstavnici podigli uzbunu jer su se naoružani muškarci približavali zajednicama. Upozorenja nisu dovela do odgovarajućih mjera. Sada su ponovno deseci kršćana mrtvi, njihove kuće uništene, a njihove obitelji u bijegu. Crkveno vodstvo zahtijeva da se napokon osigura sigurnost i kazne ubojice. Nakon stotina žrtava i godina vapaja za pomoć, moglo bi se očekivati da je vlada dosad već prepoznala opasnost.
No, čini se da su vlade, bez obzira na to gdje se nalaze – bilo u Africi ili Europi – slijepe kada je riječ o radikalnim muslimanima. Sva mržnja i nasilje koje iznova šire radikalni sljedbenici Kurana u cijelom svijetu dovode do patnje, ugnjetavanja, bijede i smrti. Dok se na Zapadu, koji se smatra nositeljem vrijednosti, poziva na „međureligijski dijalog”, muslimanski ekstremisti radije puštaju da njihovo oružje govori.
