Dobro znamo da se ništa stvarno ne mijenja s prvim danom siječnja, ali te brojke i datumi stvaraju privid jasne granice. Kao da se ispred nje nalazi nova verzija života, a iza nas ona stara. No, svaka nova godina, koliko god simbolična bila, ne počinje od nule. Ona nastavlja tamo gdje smo stali.

Dolazi ispunjena navikama koje već živimo, odnosima kakvi već jesu i karakterom koji već svakodnevno pokazujemo. Kalendarska promjena ne stvara novu stvarnost. Ona je samo prilika da jasnije vidimo postojeću. Jednostavna bilanca činjenica.

Možda zato odluke na kraju godine ne treba usmjeriti samo prema budućnosti, nego i prema sadašnjosti. Prema prepoznavanju onoga što je kroz vrijeme postalo stabilno, dosljedno i vrijedno i onoga što se, unatoč očekivanjima, nikada nije pomaknulo s mjesta. Neke stvari nisu u nastajanju – one su jednostavno takve kakve jesu. Budućnost se ne gradi na datumima i onome što bi moglo biti – jer svašta bi moglo biti, nego na djelima koja se žive i ponavljaju – iz dana u dan.

Tako Nova godina ne postaje obećanje potencijala, nego rad na njegovom ostvarenju i nastavak onoga što je već stvarno.

Možemo li onda reći da je nova godina novo platno? Platno nije prazno. Ono je već označeno tragovima naših prethodnih odluka. Ali, nije ni unaprijed dovršeno. Promjena je moguća. A ona ne leži u simbolici datuma, nego u rukama koje odabiru povući drugačiji potez.

Uživajte u životu i sretna Nova godina svima!