Savjest – delete. Odgovornost – delete. Istina – delete. Najglasniji su često oni koji najmanje žive ono što propovijedaju. Vidim ih po crkvama. Vidim ih po duhovnim sajmovima. Fanatiziraju, moraliziraju, glume nekakvu čistoću i tobožnju uzvišenost.

A iza zatvorenih vrata varaju vlastite životne suputnike, izdaju vlastite obitelji, lažu, manipuliraju, zlostavljaju jedni druge i emocionalno i fizički. I onda se pozovu na Boga, jer “Bog sve prašta”.

Ako već fanatiziraš – onda živi ono što govoriš. Jer vjera nije dekor. Vjera nije kostim.

Vjera nije štit iza kojeg se skrivaš dok istodobno radiš zlo. Najopasniji ljudi nisu oni koji otvoreno kažu da ne vjeruju. Najopasniji su oni koji vjeru koriste kao alibi.

Crkva, nažalost, nije imuna na sve to. Povijest, statistike i sudski procesi to jasno pokazuju.

Skrivena pedofilija, nasilje i perverzije ne dolaze od “nevjernika”, nego iz institucija koje su trebale štititi moral.

To nisu pojedinačni izuzeci, to je sustavni problem moći bez odgovornosti. Predatori vole uniforme. Vole titule. Vole autoritet koji se ne propituje. I zato je licemjerje najveći grijeh.

Jer Bog ako uopće govori, ne govori kroz dogmu, strah i prisilu.

Ne nalazi se u zgradi. Ne nalazi se u instituciji. Ne nalazi se u ritualu bez srca. Bog se nalazi u čistom srcu. U čovjeku koji ne vara. U onome koji ne povređuje slabijeg. U onome koji ne koristi vjeru da bi opravdao vlastitu tamu.

Ne treba ti lažna crkva da bi bio duhovan. Ne treba ti dogma da bi bio moralan. Treba ti samo jedno – istina prema sebi. Čovjek je izmislio institucije ne da bi pronašao Boga, nego da bi se sakrio od vlastite odgovornosti.

Jer gdje postoji oprost bez transformacije, postoji dozvola za ponavljanje zla. Kad zlo obuče simbol svetosti, ono postaje nevidljivo. A nevidljivo zlo je uvijek najopasnije. Institucije koje tvrde da posjeduju i predstavljaju Boga često štite grijeh, a kažnjavaju istinu. Jer istina destabilizira strukturu, a grijeh, kad je dobro organiziran, održava poredak.

Zato predatori ne bježe u tamu. Oni bježe u svjetlo reflektora. U odore. U titule. U “svete” zidove. Ne traži Boga tamo gdje se grijeh institucionalizira, gdje se istina utišava, gdje se zlo krsti svetom vodom.

Ako postoji božansko, ono ne stanuje u zgradama. Stanuje u tišini u kojoj više nemaš alibi. A tamo ti ni crkva, ni dogma, ni uniforma ne mogu pomoći.