Sve je drugačije kada te pokreće ljubav. Onda stvaraš iz ljubavi, a ne iz koristi. Onda si radi te ljubavi spreman uzmaknuti da bi drugi rastao. Iz te ljubavi si spreman prati noge jer shvaćaš da tako ustvari sebi pereš ego da ti duša može slobodno disati.
Sve je drugačije kada te pokreće ljubav. Slobodan si od svega. Ne ovisiš o nikome. Tu si da goriš, ne da dimiš. Goriš i plamen se ne gasi. Jer nije pogonjen ljudskim i onim propadljivim da bi se ugasio kada bi čovjek htio.
Sve je drugačije kada te pokreće ljubav. Drugačije gledaš protivnika, nikome zlo ne želiš, moliš i nadaš se milosti. Za njega i za sebe. Za sve. Pružaš ruku, ne tražiš ništa. Daješ ne da bi dobio, nego da bi još više dao. Ne očekuješ rezultat sada, koliko god bi ga kao ranjeni čovjek htio vidjeti. Shvaćaš da je tvoje samo sijati. A kada će se nešto zbiti? To je izvan dimenzije vlastite nadležnosti. Sve.
Sve je drugačije kada te pokreće ljubav. Vani oluja bjesni, a ti nekako sav – lagan. Nevjerojatno. Koja li snaga počiva u temeljima ljubavi.
