Kad cijene rastu gotovo uvijek čujemo isti odgovor, „treba podići kamatne stope“, piše Andrija Klarić.
Warren Mosler u razgovoru za SLOBODNI tvrdi da je upravo tu jedna od velikih pogrešaka suvremene ekonomske politike.
Prema njegovu objašnjenju, ideja da se inflacija automatski suzbija višim kamatama dolazi iz vremena zlatnog standarda — iz sustava koji danas više ne postoji. Drugim riječima, ekonomisti i političari često koriste stare pojmove i stare recepte za potpuno drukčiji monetarni sustav.
Mosler posebno upozorava na jednu neugodnu posljedicu visokih kamata: država tada isplaćuje sve veće kamate onima koji već imaju novac.
To je, kaže on, neka vrsta temeljnog dohotka za bogate.
Što više financijske imovine imate, više kamata dobivate. A sve se to prikazuje kao borba protiv inflacije. Ako je to socijalna pravda, onda je i bankarski trezor pučka kuhinja.
Mosler zato tvrdi da takva politika može biti izrazito regresivna: podupire one na vrhu, dok se nižim slojevima objašnjava da moraju trpjeti skuplje kredite, skuplji život i “hlađenje gospodarstva”.
U razgovoru smo se dotaknuli i Hrvatske, koja je u trenutku razgovora imala jednu od najviših inflacija u eurozoni. Moslerov odgovor nije bio: gledajte deficit. Nije bio ni: gledajte državnu potrošnju.
Njegov odgovor bio je: gledajte energiju.
Ako rastu cijene energije, rastu i cijene hrane, gnojiva, transporta i velikog dijela gospodarstva. Tada se inflacija ne može razumjeti samo kroz monetarnu politiku. A ako je uzrok požara energija, onda gašenje kamatama može biti otprilike kao da požar gasite ukorom.
Ovo ne znači da inflacija nikada ne može nastati zbog prevelike potrošnje. Može.
Ali znači da treba prvo pitati: što konkretno diže cijene?
Energija? Hrana? Plin? Kamate? Poremećaji opskrbe? Ili stvarno prevelika potražnja?
Bez tog pitanja, ekonomska politika postaje ritual. Dižemo kamate jer se tako radi. Kao što su nekad liječnici puštali krv pacijentu jer se i to “tako radilo”.
Ovo je jedan od najvažnijih dijelova razgovora s Warrenom Moslerom.
