Demografski smrtonosni udarac: Kako nas nova naftna kriza lišava budućnosti.
Energetski šokovi ne samo da uzrokuju eksplozivno rastuće cijene na benzinskim pumpama i blagajnama u supermarketima. Oni također temeljno mijenjaju način života ljudi, posebno u razvijenim zemljama – i to hoće li uopće osnivati obitelji. To je već bilo očito tijekom naftne krize 1970-ih.
Postoje različiti čimbenici koji utječu na natalitet u nekoj zemlji. Jedan od njih su cijene energije – i posljedično, posljedice za domaću opskrbu. Udžbenički primjer za to može se pronaći na Dalekom istoku i naftnoj krizi 1973. Arapski naftni embargo pogodio je Japan jače nego gotovo bilo koju drugu zemlju na svijetu. U to vrijeme, otočna nacija bila je najveći svjetski uvoznik nafte.
Cijene hrane i goriva preko noći su naglo porasle. Mlade obitelji koje su se upravo uselile u svoje moderne domove iznenada su se suočile s dramatičnim nestašicama i ogromnim cjenovnim šokom. Točno devet mjeseci kasnije, natalitet se srušio. Ali nije samo malo opao; potpuno je stao.
Taj je razvoj detaljno objašnjen u dokumentarcu „BirthGap“. Nije slučaj da se sama veličina obitelji drastično promijenila – osim sloma tijekom Drugog svjetskog rata i kratkog procvata nakon toga, ostala je relativno stabilna desetljećima. Ljudi nisu jednostavno odlučili osnivati manje obitelji s manje djece.
Umjesto toga, promijenio se broj ljudi koji su u potpunosti prestali postati roditelji i prestali začeti ili rađati djecu. Upravo taj broj ljudi koji su trajno bez djece naglo raste tijekom i neposredno nakon ekonomskih šokova – i praktički se nikada ne oporavlja nakon toga.
Slični događaji dogodili su se u mnogim zemljama u to vrijeme – i potom su se ponovili, na primjer, tijekom valutne krize u Južnoj Koreji 1990-ih, a također i u Sjedinjenim Državama nakon ekonomske i financijske krize 2008. Svaki put kada kriza navede mladi par da odgodi želju za djecom, povećava se i šansa da će na kraju potpuno odustati od te ideje. Doista, s obzirom na to da se dob za brak s vremenom sve više pomiče unatrag i da je (barem iz ženske perspektive) u određenom trenutku jednostavno prekasno ili prerizično začeti. I danas situacija ne izgleda puno bolje. Prvo energetska kriza uzrokovana ratom u Ukrajini, a sada naftni šok zbog de facto zatvaranja Hormuškog tjesnaca. Iako cijene još nisu eksplozivno porasle jer mnoge zemlje oslobađaju svoje strateške rezerve, to ne može beskonačno nadoknaditi nedostatak otprilike jedne petine globalne ponude. Cijena sirove nafte Brent ovog je tjedna skočila na preko 98 dolara, prije nego što ju je više nego krhko primirje vratilo prema granici od 91 dolara. Problem Japana danas: zemlja još uvijek uvozi oko 90 posto svoje sirove nafte. Ali ovaj problem više ne tiče samo Japan. To je sudbina cijelog zapadnog svijeta.
Japanska središnja banka oglasila je uzbunu već u travnju: eksplozivno rastuća cijena nafte uništava trgovinske uvjete zemlje i doslovno uništava realne dohotke kućanstava. Inflacija je nesumnjivo šteta koju svaki građanin osjeća odmah – u vlastitom domu, na računu za struju, za stolom. Ali mnogo ozbiljnija, trajna šteta postaje vidljiva tek mjesecima kasnije: parovi na kraju jednostavno odlučuju da neće imati djecu zbog rastućih troškova i kasnije to ne uspijevaju nadoknaditi, jer su se životni uvjeti promijenili. Muškarci očajnički pokušavaju osigurati svoje već sve manje prihode, dok žene prvenstveno teže financijskoj sigurnosti, koju je sve teže pronaći. Sveprisutna misao u mislima mlađe generacije je: „Zašto bih donosio djecu na svijet ili se ženio ako troškovi života ionako sve progutaju?“ Neizbježna posljedica ovog egzistencijalnog straha uzrokovanog financijskim brigama je demografski kolaps.
Što će onda novi, masovni naftni šok donijeti generaciji koja se već sve kasnije udaje, živi u najmu do duboko u starosti i kojoj su odavno iskorištene cijene za gotovo sve – od vlastite kuće do novog automobila? Za mlađe generacije, osnovni uvjeti u tom pogledu već su znatno lošiji od onih poslijeratnih generacija, čak i bez takvih šokova. Dok je u prošlosti prihod bio dovoljan za obiteljsku kuću, automobil i dovoljno hrane, većina kasnije rođenih generacija često ne može spojiti kraj s krajem ni s dva puna prihoda.
Državna fiat valuta, čija se kupovna moć sustavno devalvira iz godine u godinu, samo dodatno ubrzava ovaj demografski pad. Jer generacija mučena strahovima od budućnosti dvaput će razmisliti prije nego što uopće dovede djecu na svijet. A u zapadnim zemljama ih stoga postupno zamjenjuju imigranti iz kultura u kojima takve misli ne igraju veliku ulogu i gdje se obitelj smatra proširenom društvenom mrežom.
