Ekonomski dometi Trumpizma, piše prof.dr. Ivan Lovrinović.
Trump je carinama pokrenuo lavinu komentara, ucjena, pregovora i špekulacija. Zašto je on uopće u poodmakloj dobi ušao u taj globalni reset kada je mogao manje više mirno odraditi mandat? Je li ovdje riječ samo o trgovinskom ratu ili nečemu puno dubljem?
Amerika ne može dalje ovako funkcionirati. Wall street je odavno pregrijan i velika financijska kriza je pokazala da se preko noći sve može urušiti. Korijeni te krize nisu riješeni, a FED i ostale središnje banke su samo privremeno zakrpali preduboku rupu pohlepe, špekulacija i prevara.
Trump to očito zna i zato pokušava spasiti što se spasiti može. Predugo je trajala sintagma: lets money make money. SAD je izgubio previše stvaralačke ekonomije u korist financijskih tržišta. Daw Jones index nema puno veze s pravim stanjem stvari u američkoj ekonomiji. Financijalizacija američke i međunarodne ekonomije je dostigla opasne razmjere. Na Wall street-u se ne proizvodi ništa osim obećanja i očekivanja.
Iako SAD kreira najvažniju svjetsku valutu – dolar; to ipak ima svoje granice. FED dolare teoretski može stvarati neograničeno ali je to potencijalno bumerang koji se stvarno i događa. SAD ima najveći javni i vanjski dug na svijetu. Skoro 40% svih obveznica u svijetu emitirao je SAD, a obveznice su dužnički instrument.
Zato Trump želi snažnim pritiskom putem carina vratiti dio američkih pogona diljem svijeta u SAD, ali i druge zemlje prisiliti da otvaraju poduzeća unutar SAD jer tada nema carina. No; u tome će samo djelomično uspjeti. S druge strane on će ubrzati proces resuverenizacije država koje će sada ubrzano stvarati nove saveze i trgovinske blokove. Ponajprije će ojačati BRICS jer im dolar sve manje treba i sve više koriste klirinšku trgovinu u svojim valutama.
Prvi udar s efektima iznenađenja je uspio u korist SAD ali nadalje neće. To se vidi po taktiziranju Trumpa o vremenu aktiviranja carina.
Američko stoljeće apsolutne dominacije svijetom je prošlo i ono se ne može vratiti. Jednopolarni svijet se pretvara u multipolarni i to je nezaustavljivo. Milost je Božja da Trump zvecka carinama a ne oružjem što daje nadu u bolju međunarodnu suradnju.
A sada poneka važna brojka. SAD je poduzeo ovaj carinski i trgovinski udar jer izvoz BDPu Amerike doprinosi samo 10%, dok je to u Njemačkoj skoro 50%, Nizozemskoj i Belgiji 80% itd. Najteže posljedice američkih carina sručile bi se na EU. Kina je u puno boljoj situaciji jer izvoz njenom BDPu doprinosi oko 22%. Ono što je strašno važno jest da je udio industrije u BDPu Kine preko 30% a u SAD u samo 16%.
Zato Trump čini posljednji napor da SAD prestane biti najveći šoping centar i najveća kladionica na Wall street-u i da se više okrenu proizvodnji. Ako Amerikanci puno toga nisu već zaboravili proizvoditi i ako su voljni to raditi.
Da skratim. Ovi tektonski poremećaji su nužni i novi poredak će se izgraditi unatoč pritiscima SAD-a. EU mora shvatiti da više nije toliko bitan Americi kao prije, jer je Kina glavna njena opsesija, a ne Rusija.
Potpuno je pogrešna odluka vrha EU da 800 milijardi ulupa u oružje nadajući se da će time pokrenuti onemoćalo gospodarstvo i zaštititi se od Rusije koja mu nije stvarna prijetnja.
Štoviše; u novoj konstelaciji odnosa u svijetu prirodno je otvoriti ekonomsku suradnju s Rusijom čiji bi jeftiniji energenti i sirovine vratili dinamiku u EU gospodarstvo. Ako su se Njemačka i Francuska nakon mnogih ratova odlučile na mirnu i pametnu suradnju, te natjecanje na ekonomskom polju kreiravši tako EU, zašto to ne bi bilo moguće i s Rusijom?
Mir i suradnja moraju voditi EU, a ne zveckanje oružjem i ekonomski rat. U protivnom će se raspasti.
