Hrvatska je i dalje šampion inflacije, kako sam najavljivao.

Ona je strukturne naravi jer su poremećeni odnosi unutar pojedinih sektora gospodarstva. To je najbolje vidljivo u poljoprivredi i na tržištu nekretnina. Ne možeš smanjivati cijene hrane ako jedva proizvodiš 50% sam. S druge strane; veliki priljevi EU fondova ( za naše prilike) najviše odlaze na gradnju nekretnina, što zbog obnove od potresa, što zbog ideje o priuštivom stanovanju.

Već godinama je građevinska operativa zauzeta i svaka nova naruđba vodi rastu cijene kvadrata zbog rasta plaća i potražnje svih oblika građevnog materijala. U građevini radi 150 tisuća radnika. I tako se stalno vrti u krug.

HNB ne može utjecati na ništa. Ne upravlja kamatnom stopom koju bi trebalo podići da se smanje krediti i time potražnja. S druge strane, rast kamata bi zadržavao novac u bankama na štednji umjesto jurnjave za kvadratima.

Plenković i njegovi stalno ponavljaju da je naša inflacija primarno posljedica visokih stopa rasta BDPa. To nije točno. Točno je da su izvori poticanja rasta BDPa proinflatorni. S tim u vezi, Europska komisija procjenjuje da investicije financirane iz Mehanizma za oporavak i otpornost same po sebi pridonose stopi rasta BDP-a Hrvatske s oko 2,5 postotnih bodova u 2024. i 2025. godini.

To znači da bi bez EU fondova rast Hrvatske bio minimalan ili stagnirajući.

Dakle, način poticanja rasta BDP-a je nezdrav, jednokratan i stalno djeluje proinflatorno. Na taj način Vlada u stvari priuštivo stanovanje pretvara u nepriuštivo.

Kada EU fondovi uskoro drastično padnu, isto tako će pasti i BDP. Jedino što će stabilno rasti biti će inflacija. EU fondovi su doping, ovisnička stvar, naknada za dobar vazalni odnos i oni ne stvaraju novu vrijednost već se dominantno troše na infrastrukturu i druge projekte koji ne povećavaju ponudu proizvoda. To je model za siguran ostanak na dnu EU.