- Krešimir Vargašević
- Facebook, Pixabay
Pričam prije koju godinu s dvoje ljudi iz moje bliže obitelji od kojih je jedan diplomirani ekonomist, a drugi sasvim druge struke, isto visokog obrazovanja te se dotaknemo teme stvaranja novca. Pitam tog ekonomistu jesu li oni na fakultetu ikada učili ili bar spomenuli kako se stvara novac na globalnoj razini? Odgovara da o tome nikada nije bilo spomena. Inače, isto to sam pitao još nekoliko diplomiranih ekonomista i potvrdili su mi isto; to se na fakultetu ne spominje.
Pa što se onda na tom fakultetu uopće spominje, pitam se? Nas troje spomenutih nastavljamo razgovor u kojem konstatiramo da su plaće mnogih ljudi u državnom sektoru prenapuhane, a da realni sektor radi za smiješno male plaće.
Sva trojica se složismo da je to teška nepravda koja generira krize i inflacije, a o bijednom životu radničkih masa da ne pričamo. I tako moja malenkost ustvrđuje da je prilikom stvaranja hrvatske države propuštena jedna izuzetno bitna stvar, a to je da se od strane ekonomskih “stručnjaka” (jako pogrešna riječ, jer se svakoj šuši daje taj epitet bez dokaza da je ista to i zaslužila, op. a.), trebala prije svega ostalog “izračunati ekonomija”.
Dvojica mojih sugovornika očekuju od mene da im objasnim što znači “izračunati ekonomiju”?! Da dodam i da sam jednom našem poznatom matematičaru kada se pojavio u javnosti kao ekonomski savjetnik, predložio da bi trebalo prvo izračunati ekonomiju, na što mi je on odgovorio sljedećim riječima: “Pa Krešimire, koga to u Hrvatskoj uopće zanima?” Imam to još sačuvano negdje u porukama.
Dakle, izračunati ekonomiju znači da se trebalo izračunati, definirati i propisati omjer plaća za sva pojedina zanimanja tako da budu, koliko god je to moguće, plaćena u skladu s količinom uloženog vremena i znanja. Tu se naravno treba uzeti u obzir i potrošnja čovjeka kroz radni vijek, jer mnogi ljudi koji bi trebali imati beneficirani radni staž ga nemaju, a neki koji ne bi trebali imati ni staž za posao koji “rade”, poput saborskih zastupnika ga imaju. Ili npr; menadžeri, doktori, političari i drugi nerijetko su plaćeni i 20-30-40 puta više nego recimo radnica na blagajni u Konzumu, čistač ulice, zidar, zavarivač i masu drugih zanimanja koja su fizički zahtjevna, ali su totalno podcijenjena.
Od njih dvojice onaj koji je ekonomist čudi se mojoj ideji, ali gle čuda – ovaj drugi koji po struci nije ekonomist u potpunosti se slaže sa mnom i potvrđuje mi da je to propušteno napraviti, a da je doista potrebno kako bi se stvorila ravnoteža u ekonomiji.
Konstatiramo i da je u bivšoj Jugoslaviji koja je srušena između ostaloga i kao “loš ekonomski model” bilo jasno definirano da u nekoj firmi direktor smije imati najviše četiri ili pet puta veću plaću od čistačice. Što možda je ili nije bilo pravedno, ali je bilo neusporedivo pravednije od današnjeg modela gdje direktor može imati i 100 puta veću plaću od čistačice, a sve u ime “slobode tržišne ekonomije”.
Postavlja se pitanje dokle seže ta sloboda ako nas evidentno sve skupa ugrožava? Navest ću samo jedan banalan primjer, čak proširen cijenom najma nekretnina ili cijenom nekretnina. U ovom trenutku mnogi stranci ili gastarbajteri dolaze izvana kod nas ljetovati ili kupiti nekretnine. Slijedom toga cijene rastu, raste i cijena rada, ali vjerojatno neusporedivo manje nego bi trebala, a slijedom toga domaći stanovnici sve to ne mogu pratiti pa se njima (čitaj: svima nama) događa inflacija za koju nismo ni krivi ni dužni. Netko je to trebao predvidjeti i stvoriti mjere koje bi to sve amortizirale. Ah da, kad kapitalizam odnosno “slobodno tržište”, kako mu tepaju pobornici istoga, ne bi bio samo najokrutniji “džunglizam”. Tko je to trebao predvidjeti i prevenirati? Pa ekonomisti. Koji? Oni koji na faksu ne uče ništa drugo osim toga kako dalje gurati “džunglizam” u ime napretka” koji ih uostalom i indoktrinira. Baš, baš hoće, kako da ne?!
I ono važnije, čime bi se svakodnevno trebali baviti ekonomisti, a očito se ne bave; a to je odgovor na pitanje – što nam donosi to i takvo “slobodno tržište” i divlji kapitalizam koji je početkom devedesetih opisivan kao uvjerljivo najbolji model gospodarenja koji donosi blagostanje i prosperitet. Kakvo je to blagostanje i prosperitet, to su jako dobro osjetili ljudi u Hrvatskoj i šire kada su im u ime tog modela otete tvornice iz ruku, oni stavljeni na minimalcu, a “zaslužni” pojedinci sebi namijenili maksimalac??
Na kraju samo da još konstatiram da je parodija da ljudi koji strukovno nemaju nikakve veze s ekonomijom, čini se, nerijetko puno bolje shvaćaju ekonomiju nego sami ekonomisti koji su izgleda namjerno krivo indoktrinirani. Sjećam se da je mom prijatelju ekonomistu upravo to jedan profesor na njegovom faksu rekao – da je često obični trgovac puno bolji ekonomist nego mnogi magistri ekonomije.
Stoga se nameće kao značajno da je u hrvatski medijski prostor upravo Ivan Pernar ubacio “znanje o nastanku novca” vjerojatno to saznavši gledajući strane dokumentarce na tu temu, a ne neki “vrli” ekonomist.
Ekonomisti naši dragi, jeste li doista tolike ovce? Ako ste već te struke, ako već imate te diplome, zašto malo ne uđete u tajne ekonomije? Ako već imate nepotpuno znanje na području vaše struke, tko vam brani da mozgate i istražujete ekonomiju koja je izuzetno širok pojam, a ne da se držite indoktrinacije kao pijan plota?
Ah da, ili je možda ipak riječ o onome što mi reče poznati matematičar iz teksta: “Pa Krešimire, koga to u Hrvatskoj uopće zanima”?
