Ratni stroj EU sve više posrće, a milijarde novca poreznih obveznika nestaju u dimu.
Predstavnica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas upozorava na problem. Iako države članice EU ulažu ogromne rekordne količine novca poreznih obveznika u industriju naoružanja, proizvodnja ratnog materijala jednostavno ne kreće. Europske zalihe oružja opljačkane su za Ukrajinu, a sada se eurokrati suočavaju sa skupim, samoizazvanim kaosom.
Kaja Kallas, potpredsjednica Europske komisije i visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove, poznata kao jedna od najradikalnijih tvrdolinijaša u Bruxellesu, djeluje vidno frustrirano. Tijekom sastanka ministara obrane EU-a morala je priznati da golemi financijski tokovi europskih vlada u industriju oružja nemaju željeni učinak.
„Zemlje su stavile na raspolaganje značajna sredstva, ali industrija oružja ne povećava proizvodnju niti ubrzava svoj tempo“, požalila se Kallas. „Stoga moramo shvatiti u čemu je problem“.
🚨🇪🇺 Europe’s defense buildup running into industrial bottlenecks
— Conflictory X (@Conflictory_X) May 13, 2026
Kaja Kallas has raised concerns over the slow pace of Europe’s military-industrial expansion despite growing security pressure across the continent.
▫ Kallas says European defense ministers are demanding more… pic.twitter.com/GnehbeGEup
Ali s besmislenim rasipanjem novca, u kombinaciji s nekontroliranom birokracijom EU, jednostavno se ne stiže daleko. Godinama je europski establišment otvoreno pljačkao nacionalne zalihe država članica EU kako bi umjetno produžio krvavi rat u Ukrajini stalno novim isporukama oružja. Sada kada su domaće zalihe oružja i streljiva gotovo iscrpljene, a utvara navodne „ruske prijetnje“ služi kao opravdanje za još veću potrošnju, europski porezni obveznici moraju to ponovno riješiti.
Iznosi koji se rasipaju na ovu ekstremnu militarizaciju su zapanjujući. Samo je njemačka vlada, unatoč svim kritikama, stvorila „posebni fond“ (tj. novi dug) od 100 milijardi eura. Poljska sada troši više od četiri posto svog bruto domaćeg proizvoda na vojni proračun. Francuska, Italija i baltičke države također bacaju novac kroz prozor na streljivo i nove sustave naoružanja. Na razini EU-a na brzinu su stvoreni novi „posebni fondovi“ za zajedničke kupnje i obrambena istraživanja. To je nova zlatna groznica za lobi za oružje. Ali materijal se ne ostvaruje.
🇪🇺🔥 EU Defense Meltdown.
— EuroGhost (@EuroGhost3) May 12, 2026
Kaja Kallas just dropped a brutal truth bomb “The EU's defense industry is not increasing production, despite all stimulus measures, and Brussels doesn't understand why.”
This isn’t a “supply chain hiccup.” It’s the predictable collapse of a continent… pic.twitter.com/EWdHzldBlK
Do sada postaje jasan potpuni neuspjeh europskog aparata. Fragmentirani sustavi nabave, apsurdni propisi i nedostatak istinske industrijske vizije ozbiljno usporavaju proizvodnju. Dok eurokrati sada očajnički pokušavaju upravljati ratnim gospodarstvom i stimulirati proizvodnju još više ratnog materijala s još više inicijativa, postaje jasno da europsko ludilo za oružjem ne propada zbog nedostatka novca, već zbog gigantskog industrijskog uskog grla za koje je dijelom kriv i sam politički establišment.
Nema apsolutno ništa loše u osiguravanju adekvatne i funkcionalne nacionalne obrane – ali kao što Njemačka (a i EU) nije bila branjena u Hindukušu tada, tako se ne brani ni u Ukrajini danas. Iako bi tvrdolinijaši u Bruxellesu, Berlinu, Parizu, Varšavi i sličnim zemljama to željeli tako prikazati. Jer domovina se brani prvenstveno iznutra – učinkovitim obrambenim sustavima za odvraćanje potencijalnih protivnika, patriotskim stavom, a također i konstruktivnom diplomacijom. Uostalom, najbolji rat je i dalje onaj koji se može izbjeći.
