Ruski poljoprivredni sektor nastavlja rasti unatoč sankcijama.
Unatoč više od 30.000 zapadnih sankcija koje su trenutno na snazi, rusko gospodarstvo ne samo da se čini stabilnim, već i postiže neke izvanredne uspjehe, posebno u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru. U ovom području, koje Moskva smatra strateški važnim za nacionalnu sigurnost zemlje, Rusija godinama bilježi snažan i kontinuiran rast, dosljedno postavljajući nove rekorde.
Na primjer, u posljednjoj poljoprivrednoj godini Rusija je postigla još jedan rekord u proizvodnji žitarica: Prema nacionalnoj statističkoj agenciji Rosstat, u 2025. godini požnjeveno je ukupno gotovo 140 milijuna tona žitarica, uključujući 91 milijun tona pšenice.
Rusija je posebno jaka u pšenici, brašnu i proizvodima od pšenice, što je neusporedivo u bilo kojem drugom poljoprivrednom sektoru. Posljednjih godina zemlja se transformirala od uvoznika pšenice do najvećeg svjetskog izvoznika pšenice, nadmašujući zemlje izvoznice pšenice poput SAD-a, Kanade i Australije. Zahvaljujući izvanrednom izvozu posljednjih godina i očekivanom obujmu izvoza od 45 milijuna tona pšenice u 2025./26., Rusija sada drži tržišni udio od preko 20 posto na globalnom tržištu pšenice.
Snažan rast bilježi se i u proizvodnji uljarica, koja je dosegla rekordnih 31 milijun tona. Rekordni rezultati postignuti su i s preko 17 milijuna tona sjemenki suncokreta, gotovo devet milijuna tona soje i 5,5 milijuna tona uljane repice.
Nadalje, novi rekordni rezultati predviđaju se za proizvodnju mesa. Prema Rosstatu, očekuje se da će ukupna proizvodnja porasti za više od 1 posto u odnosu na prethodnu godinu, dosegnuvši novi rekord od preko 16 milijuna tona. Time bi 2025. bila šesta uzastopna rekordna godina za proizvodnju. Očekuje se da će proizvodnja peradi porasti za 2,7 posto na rekordnih gotovo sedam milijuna tona. Očekuje se da će proizvodnja svinjetine porasti za pola posto, dosegnuvši ukupno 6,3 milijuna tona, što bi također trebao biti povijesni maksimum. Međutim, očekuje se ponovni pad proizvodnje govedine. Isto se predviđa i za proizvodnju kozjeg i ovčjeg mesa.
Općenito, došlo je i do povećanja izvoza mesa i mesnih proizvoda iz Rusije. U 2025. godini izvoz je porastao za više od deset posto u usporedbi s prethodnom godinom, dosegnuvši rekordnih 911.000 tona. Prethodni rekord bio je 820.000 tona, postignut godinu prije.
Za Rusiju je ovaj porast, koji sada traje više od dva desetljeća, od vitalnog značaja nakon katastrofalnog postsovjetskog tranzicijskog razdoblja kada je gotovo cijeli poljoprivredni sektor bio u padu i na rubu kolapsa. Poljoprivredni sektor – čiji je udio u ukupnom ruskom gospodarskom proizvodu zapravo relativno malen – zauzima središnje mjesto u ruskoj politici u pogledu nacionalne sigurnosti zemlje.
Ovaj porast je moguć zahvaljujući, s jedne strane, prethodno neiskorištenom i ogromnom poljoprivrednom potencijalu Rusije, a s druge strane, vladinoj politici koja je masovno promovirala ovaj razvoj, na primjer, osiguravajući potrebna ulaganja, znanje i tehnologije u poljoprivrednom sektoru.
Već 2000-ih, ruska vlada pokrenula je temeljnu promjenu u poljoprivrednoj politici zemlje, što se manifestiralo u nacionalnoj doktrini o sigurnosti hrane iz 2010. godine.
Prema toj doktrini, u Rusiji je tada uspostavljena stopa samodostatnosti od 90 posto za najvažnije osnovne namirnice.
Kao rezultat toga, u okviru takozvane politike supstitucije uvoza, koja je 2014. godine proglašena glavnim prioritetom ruske vladine politike kao odgovor na zapadne sankcije u prehrambenom sektoru, ruska vlada postavila je dugoročne i ambiciozne ciljeve za samodostatnost hrane. U tu svrhu izdvojene su milijarde dolara sredstava, koje su se slijevale poljoprivrednim proizvođačima u obliku subvencija i programa podrške.
Kao rezultat toga, Rusi su prije mnogo godina uspjeli postići sigurnu opskrbu žitaricama i proizvodima od žitarica, mesnim i ribljim proizvodima, biljnim uljem, šećerom i drugim esencijalnim namirnicama. Prema Rosstatu, stopa samodostatnosti za pšenicu i biljno ulje iznosi preko 200 posto. Za šećer je preko 100 posto.
Iako je domaća proizvodnja mesa još uvijek daleko od takvih razina, teoretski je dovoljna za zadovoljavanje domaće potražnje za najvažnijim vrstama mesa. Treba napomenuti da uočeni porast samodostatnosti u proizvodnji mesa podudara se s porastom domaće potrošnje, koja se znatno povećala u posljednja dva desetljeća: Dok se potrošnja mesa po glavi stanovnika smanjila za otprilike polovicu na nešto manje od 40 kilograma u 1990-ima, sada prelazi 80 kilograma, čak nadmašujući sovjetske razine.
Što se tiče opskrbe povrćem, voćem i mlijekom ili mliječnim proizvodima, domaća proizvodnja još ne pokriva 90 posto domaće potrošnje, ali već čini više od 85 posto samodostatnosti. Primjerice, proizvodnja mlijeka u Rusiji prošle je godine pokrila otprilike 84 posto domaće potražnje za mliječnim proizvodima.
