Von der Leyen priznaje da je ekonomski model EU propao.
Prošlog je mjeseca u Parizu predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen održala pomalo iznenađujući govor.
Iznenađujuća je bila otvorenost s kojom je govorila o problemima koji uzrokuju neuspjeh gospodarstva EU-a, uključujući nedostatke jedinstvenog tržišta i prijetnju koju predstavlja Kina.
[Gospodarski model Europske unije službeno je završio]
Slijedi prijevod članka čija je autorica Réka Zsuzsánna Máthé, istraživačica Instituta za europsku strategiju Sveučilišta javne službe, koji je izvorno objavljen na blogu Ludovika Five Minutes Europe. Prijevod je izradila Réka Zsuzsánna Máthé, a objavljen je u Hungarian Conservative.
Od konkurencije s Kinom do energetske ovisnosti: predsjednica Komisije identificira šest konkretnih izazova, no i dalje ostaje pitanje mogu li se 27 država članica ujediniti i zajednički odgovoriti na njih.
Dana 27. kolovoza u Parizu, na godišnjoj konferenciji francuske poslovne federacije (La REF 2026), predsjednica Europske komisije održala je pomalo iznenađujući govor. Iznenađujuća je bila otvorenost s kojom je predsjednica Komisije govorila o problemu koji pogađa gospodarstvo EU-a, a koji je već dugo predmet intenzivnih i opsežnih rasprava:
„Europski gospodarski model dugo se temeljio na nekoliko očitih pretpostavki. Jeftinoj uvezenoj energiji. Otvorenoj svjetskoj trgovini. Sve većem pristupu kineskom tržištu. Strateškoj američkoj zaštiti. I zapadnom tehnološkom napretku. Te su pretpostavke nestale.“
Čelnica institucije koja ima isključivo pravo Europske unije pokretati zakonodavstvo nije se bavila uzrocima tog problema. Umjesto toga, identificirala je šest aktualnih izazova i za svaki predložila rješenje.
Započela je spominjanjem izazova povezanih s uvjetima konkurencije i regulatornim opterećenjem. Prema njezinu mišljenju, europske su kompanije na globalnim tržištima u nepovoljnijem položaju zbog visokih cijena energije, pretjerano reguliranog unutarnjeg tržišta i nepoštenih stranih konkurenata. Priznala je da „neke procjene upućuju na to da se više od polovice europske industrijske proizvodnje sada suočava s konkurencijom iz Kine“. Bavila se i pitanjem strateških ovisnosti – odnosno činjenicom da Kina kontrolira ključne karike mnogih važnih opskrbnih lanaca te da EU ovisi o Kini za više od 80 posto kritičnih sirovina, a u slučaju nekih metala rijetkih zemalja za 90 posto.
Kao rješenje Komisija obećava da će putem 12 sveobuhvatnih paketa do 2029. godine smanjiti administrativno opterećenje za 25 posto (za mala i srednja poduzeća za 35 posto). Osim toga, države članice pozivaju se da ne donose strože propise od onih koje utvrđuje EU. Odgovor na Kinu temelji se na načelu „smanjivanja rizika bez prekidanja veza“: prošle je godine pokrenuto više od 30 novih istraga u području trgovinske zaštite (gotovo tri puta više od povijesnog prosjeka), čiji je cilj zaštititi 600 000 europskih radnih mjesta.
Prema predsjednici Komisije, drugi izazov za europsko gospodarstvo proizlazi iz prepreka povezanih s financiranjem gospodarstva. Problem ovdje nije nedostatak kapitala ili tehnologije, nego činjenica da znatan dio od 10 bilijuna eura akumulirane štednje kućanstava ostaje neiskorišten na bankovnim računima, dok rastuće kompanije često traže financiranje izvan EU-a.
Predloženo rješenje jest „unija štednje i ulaganja“, koja bi putem prijedloga povezanih sa sekuritizacijom, bankarskim i osiguravateljskim ulaganjima te integracijom nadzora tržišta mogla osloboditi do 470 milijardi eura dodatnih ulaganja – idealno uz suglasnost svih 27 država članica, ali prema potrebi i putem manje koalicije. Trebao bi se povećati i proračun EU-a: više od 450 milijardi eura iz Europskog fonda za konkurentnost i programa Obzor Europa financiralo bi cijeli lanac, od istraživanja do industrijske proizvodnje.
Kao treći izazov von der Leyen upozorila je na nedostatke jedinstvenog tržišta, osobito u području usluga, energetike, telekomunikacija i digitalnog gospodarstva. Prema njezinu govoru, unutarnje prepreke imaju učinak koji odgovara carinama od čak 45 posto (za robu) i 110 posto (za usluge). Rješenje bi trebali biti „28. režim“ i inicijativa „EU Inc“. Osim toga, nakon 20 godina preispituju se pravila o kontroli spajanja poduzeća te se uvodi Zakon o ubrzanju industrije (europska prednost, brže odobravanje i vodeća tržišta u proizvodnji čelika, cementa, aluminija, automobilskoj industriji i proizvodnji baterija). Time se također rješava problem da dvije trećine malih i srednjih poduzeća ne mogu pronaći odgovarajuće stručnjake; stoga će se ove jeseni uvesti paket mjera za poticanje mobilnosti radne snage, koji bi trebao olakšati zapošljavanje unutar EU-a i priznavanje kvalifikacija.
Kako je navela predsjednica Komisije, energija je trenutačno glavna prepreka konkurentnosti i neovisnosti: europske su cijene dvostruko do trostruko više nego u Sjedinjenim Američkim Državama ili Kini, a više od polovice potrošnje energije i dalje dolazi iz uvezenih fosilnih goriva – kriza na Bliskom istoku već je prouzročila dodatne troškove u iznosu od 50 milijardi eura.
Predloženi pristup uključuje ubrzavanje elektrifikacije (kako je navedeno u Akcijskom planu za elektrifikaciju), dugoročne ugovore za zaštitu od cjenovne volatilnosti, razvoj električne mreže i osiguravanje da se električna energija ne oporezuje više od prirodnog plina. Modernizacijom tržišta ugljika EU-a besplatne emisijske jedinice ostale bi nakon 2030. godine dostupne kompanijama koje ulažu u dekarbonizaciju, a od 2027. novi Akcelerator ulaganja mogao bi mobilizirati 30 milijardi eura, dok bi Banka za dekarbonizaciju industrije do 2030. mogla mobilizirati više od 100 milijardi eura.
Predsjednica Komisije opisuje umjetnu inteligenciju kao gospodarsko i tehnološko bojište, ali i kao najmoćniji pokretač produktivnosti. Izazov je osigurati da Europa ne zaostane u području računalnih kapaciteta, poluvodiča, računalstva u oblaku, podataka i modela te da u tim područjima ne postane ovisna o drugima. Strategija se može sažeti u dvije riječi: „proizvoditi i primjenjivati“. U tu će se svrhu mobilizirati 20 milijardi eura za gigatvornice umjetne inteligencije, dok će Zakon o razvoju računalstva u oblaku i umjetne inteligencije te Zakon o čipovima 2.0 ojačati cijeli opskrbni lanac, od komponenti do modela. Drugi je stup stvarna primjena umjetne inteligencije u svakom dijelu gospodarstva – u tvornicama, laboratorijima, bolnicama i energetskim mrežama.
I konačno, kada je riječ o izazovima identificiranima u području trgovine: u sve fragmentiranijem svijetu otvorenost može postati strateška prednost pod uvjetom da Europa ne bude ovisna o jednom partneru. Kao rješenje navodi se širenje i produbljivanje trgovinskih sporazuma, konkretno sporazuma CETA s Kanadom.
Vrijedi istaknuti da predsjednica Komisije tih šest – zapravo prilično heterogenih – područja, od pojednostavljenja regulative do geopolitičkih ovisnosti, smješta u jedinstveni narativ. Odgovori na te izazove mogu se podijeliti u dvije skupine. U prvu skupinu pripadaju mjere čija provedba u velikoj mjeri ovisi o odlukama Komisije ili tehničkoj razini (EU Inc, pojednostavljenje putem paketa Omnibus, ciljani instrumenti trgovinske zaštite) i koje bi stoga mogle imati mjerljiv učinak u doglednoj budućnosti, možda već 2026.–2027. godine.
Druga skupina obuhvaća inicijative kod kojih stvarnu prepreku predstavlja trajni sukob interesa među 27 država članica, primjerice Unija štednje i ulaganja, razvoj energetskih mreža i neki trgovinski sporazumi. Ti se programi već niz godina suočavaju s istim strukturnim preprekama, pa je malo vjerojatno da će se ta napetost sada jednostavno sama od sebe riješiti.
Vrijedi također obratiti pozornost na to da se govor poziva i na plan konkurentnosti Marija Draghija, koji je, između ostalog, predlagao godišnju mobilizaciju dodatnih 750–800 milijardi eura za povećanje konkurentnosti te je za pribavljanje tih sredstava predlagao izdavanje zajedničkih obveznica EU-a (zajedničko zaduživanje). Osim toga – a to je barem jednako važno, premda predsjednica Komisije to u svom govoru ne spominje – kako namjeravaju zamijeniti američki protekcionizam i globalna tržišta, koja su toliko ključna za otvoreno gospodarstvo EU-a?
