Zelena tranzicija: Spas planeta ili plan deindustrijalizacije Europe?, piše Andrija Klarić.
Europa već 15 do 20 godina plaća visoku cijenu tzv. zelene tranzicije.
Skuplja energija.
Emisijske kvote.
Zatvaranje nuklearnih elektrana.
Ovisnost o nestabilnim izvorima.
Industrija pod pritiskom.
Građani s računima koje sve teže mogu platiti.
U ovom kratkom isječku Ivor Cummins govori o zelenoj agendi i postavlja pitanje koje se u javnosti gotovo nikada ne postavlja dovoljno jasno:
Što ako energetska politika Europe nije samo pogrešna — nego sustavno vodi prema slabljenju gospodarstva, industrije i običnog čovjeka?
Posebno se osvrće na Njemačku, koja je ugasila nuklearne elektrane, a zatim se našla u situaciji da ponovno razmišlja o povratku ugljenu.
To više nije “zelena vizija”.
To je energetski salto mortale — samo bez aplauza publike.
Cummins tvrdi da se iza zelene tranzicije ne nalazi samo briga za okoliš, nego i širi politički obrazac: deindustrijalizacija Zapada, skuplji život, veća ovisnost građana i slabljenje nacionalnih gospodarstava.
Drugim riječima:
ako uništite jeftinu i stabilnu energiju, ne uništavate samo elektrane — uništavate industriju, standard, suverenitet i srednju klasu.
U ovom dijelu razgovora Cummins posebno osporava dominantni narativ o CO₂-u i tvrdi da se stvarni problemi zagađenja zamjenjuju političkom pričom koja služi centralizaciji moći.
Možemo se slagati ili ne slagati sa svakom njegovom tvrdnjom, ali jedno pitanje ostaje potpuno legitimno:
zašto se politika koja građanima donosi skuplju energiju, slabiju industriju i veću ovisnost i dalje prodaje kao “napredak”?
Kratki isječak pogledajte ispod objave.
