Eutanazija ljudi u Kanadi uvelike je uzela maha.
U Kanadi danas svaka dvadeseta osoba umire od državne smrtonosne injekcije. Članovi obitelji u Ontariju izvještavaju o 83-godišnjoj kršćanki koja je protiv svoje volje usmrćena. Tko traži pomoć, u Kanadi ponekad dobije ponuđenu smrt.
Čitatelju kojemu riječ „suosjećanje“ još nešto znači, taj bi pojam mogao biti poznat. U Kanadi su od njega napravili državnu službu. Medical Assistance in Dying, skraćeno MAID, zvuči kao državna skrb. Brojke, međutim, potvrđuju postojanje državne industrije smrti. Prema godišnjem izvješću Health Canada, 2024. godine 16.499 ljudi umrlo je uslijed državnog organiziranog usmrćivanja. To je bilo 5,1 posto svih smrtnih slučajeva u zemlji. U Quebecu je udio još veći, a u pojedinim regijama već prelazi dvanaest posto. Od legalizacije 2016. godine službena bilanca iznosi ukupno 76.475 mrtvih. Prirodna smrt u Kanadi više nije nešto što se podrazumijeva. Udio ljudi koje usmrti država neprestano raste.
Sve je to počelo pod ultrawokeom Justinom Trudeauom. U lipnju 2016. parlament je usvojio Bill C-14, koji je predložila ministrica pravosuđa Jody Wilson-Raybould, nakon što je Vrhovni sud u slučaju Carter protiv Kanade ukinuo zabranu eutanazije. Tada je još vrijedilo pravilo da se eutanazija smije provoditi samo nad teško bolesnim osobama koje će uskoro umrijeti. Pet godina kasnije isti su liberali uklonili i to ograničenje. Bill C-7 od 17. ožujka 2021. od tada omogućuje državno usmrćivanje ljudi čija smrt nije predvidiva, ali koji pate od „teške i neizlječive“ bolesti koja uzrokuje nepodnošljivu patnju. Čiste psihičke bolesti kao jedini oblik patnje još su do ožujka 2027. isključene iz programa eutanazije. Što će uslijediti nakon toga, predvidljivo je.
U ljeto 2026. slučaj iz Ontarija dospio je u međunarodne medije. Brigitte Stegemann, 83-godišnjakinja njemačkog podrijetla, praktična kršćanka, oboljela od uznapredovalog raka želuca, živjela je u domu za starije The Pearl u Canniftonu. Njezina unuka Brigitte Kranendonk, nositeljica punomoći za odlučivanje o zdravstvenoj skrbi, navodi da je baka iz vjerskih razloga odbila MAID. Dok je unuka bila na putovanju, dom za starije navodno je pokrenuo postupak MAID-a i pribavio potpis starice. Dva dana prije zakazanog termina smrti žena je plakala i rekla da je pogriješila. Dana 10. srpnja, na dan njezine smrti, nije reagirala, igla s otrovom više je puta pogrešno postavljena, a starica je umrla prekrivena krvlju, sklopljenih ruku u molitvi.
Obitelj se obratila Uredu mrtvozornika, pravobranitelju za prava pacijenata i policiji u Bellevilleu. Njihov odjel kriminalističke policije potvrdio je da je istraga u tijeku. Dom se poziva na navodni pristanak starice. Tko u Kanadi, možda upravo u trenutku kada nije u potpunosti priseban ili je pod pritiskom osoblja doma, potpiše neki dokument, taj će biti usmrćen. Htio to ili ne.
U tu nakaradnu cjelokupnu sliku uklapaju se i neželjene ponude eutanazije ljudima koji uopće nisu željeli umrijeti. Veterans Affairs Canada izvještava o četiri slučaja u kojima je zaposlenik veteranima samoinicijativno predložio MAID, među njima i ljudima koji su samo željeli rampu za invalidska kolica, pomoć zbog PTSP-a ili podršku u svakodnevnom životu. U Vancouveru je depresivna pacijentica izvijestila da su joj u bolnici predložili MAID jer je lista čekanja za psihijatrijsku pomoć bila preduga.
Woke kompanije promiču i idealiziraju eutanaziju. Modni lanac Simons objavio je 2022. kratki film „All Is Beauty“, koji je smrt koju provodi država slavio kao čin samoodređenja, dok u toj istoj državi nedostaje mjesta u ustanovama za njegu kako bi se starijim ljudima pružila dostojanstvena skrb.
Za mene je to logičan kraj lijevo-woke ideologije samomržnje, u kombinaciji s potpunim neuspjehom države da osigura medicinsku skrb i njegu. Tko vlastite građane više ne vidi kao temelj države, nego kao nepoželjno opterećenje za proračun, uz to vjerojatno bijelo i rasističko, taj onda jednostavno usmrćuje građane jer je tako lakše. Usuđujem se tvrditi da iste te vlasti nikada ne bi ubrizgale smrtonosnu injekciju Kanađanki indijanskog podrijetla. Ili muslimanu doseljeniku. To bi izazvalo val prosvjeda Wokoharama. Ali starija, bjelkinja, kršćanka? Nju se očito može otpisati.
