Francuska vlada želi eutanazirati čovjeka protiv njegove volje.
Samo nekoliko dana nakon što je Francuska legalizirala „pomoć pri samoubojstvu“, francuska je vlada sada odredila da liječnici smiju eutanazirati pacijenta koji je pri svijesti protiv njegove volje, obustavom liječenja koje ga održava na životu, čak i ako on više puta izjavljuje da želi nastaviti živjeti.
Ova šokantna odluka potaknula je strah da francuski sustav eutanazije već klizi prema modelu u kojem liječnici, a ne pacijenti, u konačnici odlučuju tko će živjeti, a tko umrijeti, piše Frank Bergman.
U središtu slučaja nalazi se Rémi, muškarac koji je nakon teške nesreće ponovno došao svijesti i sada liječnicima i svojoj obitelji dosljedno govori da želi nastaviti živjeti jer je dobio drugu priliku za život.
Unatoč njegovim ponovljenim zahtjevima, liječnici u javnoj bolnici Pitié-Salpêtrière u Parizu, koja se financira iz javnih sredstava, pokušali su prekinuti liječenje koje ga održava na životu, uz obrazloženje da se radi o „nerazumnoj ustrajnosti“.
Francusko Državno vijeće, najviši upravni sud u zemlji, sada je stalo na stranu liječnika.
U jednom od najupečatljivijih dijelova presude sud je naveo da su „želje pacijenta podređene zakonu“.
Molbe pacijenta pri svijesti odbijene
Rémi je zadobio teške neurološke ozljede u ozbiljnoj nesreći te je mjesecima bio u komi.
Protiv svih očekivanja ponovno je došao svijesti.
Iako je i dalje teško invalidan i ovisan o liječenju koje ga održava na životu, može komunicirati i nedvosmisleno je izrazio svoje želje.
On želi živjeti.
Njegova obitelj u potpunosti je podržala tu odluku te se borila kako bi spriječila liječnike da obustave njegovo liječenje.
Unatoč tome, bolnički liječnici zaključili su da bi nastavak liječenja samo produljio njegov život, bez ikakve stvarne mogućnosti značajnog oporavka.
Pozvali su se na francuski zakon Claeys-Leonetti, koji uređuje medicinske odluke povezane sa završetkom života u okviru francuskog zdravstvenog sustava.
Taj zakon dopušta liječnicima da obustave liječenje koje smatraju medicinski besmislenim ili nerazmjernim.
Obitelj je osporila tu odluku pred francuskim pravosudnim sustavom, tvrdeći da bi, s obzirom na to da je Rémi pri svijesti i sposoban izraziti svoju volju, njegova želja da ostane živ trebala biti presudna.
Državno vijeće odbacilo je taj argument.
Sud je presudio da su ispunjeni zakonski uvjeti za obustavu liječenja te je potvrdio odluku liječnika.
Kritičari upozoravaju na opasan pomak u ovlastima medicinske struke
Presuda je pojačala zabrinutost da nedavno prošireni francuski pravni okvir za pomoć pri umiranju prenosi iznimno velike ovlasti s pacijenata i njihovih obitelji na medicinsku struku.
Mjesecima su zagovornici legalizirane eutanazije tvrdili da se zakonodavstvo u svojoj biti temelji na poštovanju autonomije pacijenta i uvažavanju njegove volje.
Kritičari smatraju da slučaj Rémi razotkriva ozbiljnu proturječnost.
Kada pacijent zatraži da mu se omogući smrt, osobna autonomija prikazuje se kao najvažnije načelo.
No kada pacijent koji je pri svijesti izričito zatraži da mu se omogući nastavak života, ta se želja može zanemariti ako liječnici procijene da nastavak liječenja nije medicinski opravdan.
Prema francuskom zakonu konačnu odluku donose liječnici nakon formalnog zajedničkog stručnog razmatranja.
Članovi obitelji se savjetuju, ali nemaju ovlast spriječiti obustavu liječenja.
Čak ni jednoglasno protivljenje članova obitelji nije dovoljno ako sudovi zaključe da su zakonski propisani postupci provedeni.
„Izuzetno ozbiljan zaokret“
Vrijeme donošenja ove presude dodatno je potaknulo političke prijepore.
Budući da je do ovog slučaja došlo samo nekoliko dana nakon odobrenja pomoći pri samoubojstvu u Francuskoj, protivnici tvrde da upravo ovaj slučaj pokazuje ono na što su upozoravali zakonodavce – da bi moglo doći do proširenja primjene takvog zakonodavstva.
Grégor Puppinck, direktor Europskog centra za pravo i pravosuđe, opisao je ovu presudu kao nezabilježenu.
„Ovo je prvi put da su liječnici odlučili obustaviti liječenje protiv izričite volje pacijenta koji je pri svijesti, čime su prouzročili njegovu smrt“, rekao je Puppinck.
Usporedio je ovaj slučaj sa slučajem Vincenta Lamberta, čija je smrt izazvala međunarodne prijepore nakon što su liječnici obustavili liječenje koje ga je održavalo na životu, unatoč protivljenju dijela njegove obitelji.
Međutim, Lambert se nikada nije vratio svijesti i nije bio u mogućnosti izraziti svoje želje.
Slučaj Rémija bitno je drukčiji.
On je pri svijesti.
Više je puta izjavio da želi nastaviti živjeti.
Unatoč tome, najviši francuski upravni sud presudio je da njegove jasno izražene želje ne sprječavaju liječnike da obustave liječenje koje ga održava na životu.
Za protivnike novog zakona o pomoći pri samoubojstvu u Francuskoj ova odluka predstavlja ono što opisuju kao dubok zaokret u shvaćanju autonomije pacijenta: situaciju u kojoj se želje pojedinca poštuju kada traži smrt, ali se mogu zanemariti kada moli da mu se omogući nastavak života.
