U šokantnom svjedočanstvu iz Kanade liječnici govore kako se osjećaju ispunjeno nakon eutanazije pacijenata.
Tamna strana kanadskog programa “medicinski potpomognutog umiranja” (MAiD), izvorno predstavljenog kao “suosjećajna opcija” za terminalno bolesne, sve se više otkriva. Novo istraživanje otkriva da neki liječnici otvoreno priznaju da uživaju u eutanaziji pacijenata, opisujući je kao “najznačajniji posao u svojoj karijeri”.
Kanadski parlament je čak preporučio da se eutanazija u budućnosti omogući i maloljetnicima.
Posljedice su dramatične: pacijenti koji si ne mogu priuštiti liječenje sve su više gurnuti prema smrti, dok su u javnom zdravstvenom sustavu liječnici pod pritiskom da biraju jeftinije “terapije”, pri čemu je MAiD daleko isplativiji od dugotrajnog liječenja ili skupe terapije zračenjem.
Još je uznemirujuće to što neki liječnici više ne skrivaju svoj entuzijazam. Primjerice, dr. Stephanie Green s otoka Vancouver usporedila je eutanaziju s „obrnutim porođajem“, dok neurolog Gordon Gubitz opisuje ubijanje pacijenata kao „energizirajuće iskustvo“. Dr. Ellen Wieb iz Vancouvera otišla je korak dalje, navodeći:
„Volim svoj posao, voljela sam biti liječnica, ali ovo je najbolji posao koji sam radila u posljednjih sedam godina.“
Izjave poput ovih pokazuju da se u Kanadi eutanazija više ne smatra samo medicinskim postupkom, već kulturom u kojoj liječnici i medicinski stručnjaci s oduševljenjem govore o oduzimanju ljudskih života.
Ono što je započelo kao obećanje suosjećanja pretvorilo se u sustav u kojem je smrt normalizirana, financijski održiva – pa čak i slavljena.
