Banke upozoravaju na kibernetičku katastrofu, a Bruxelles ipak nastavlja graditi digitalnu novčanu zamku.
Kibernetički kriminalci zatražili su od japanskog internetskog koncerna GMO otkupninu od oko osam milijardi jena (više od 45,5 milijuna eura). Hakeri su provalili u njegovu infrastrukturu u oblaku, ukrali podatke o korisnicima i time očito omogućili i pristup tuđim trgovačkim računima. Oštećeni su prijavili transakcije koje sami nisu naložili.
Počinitelji su zatim zaprijetili da će manipulirati i drugim računima u više od 70 japanskih i međunarodnih financijskih poduzeća. GMO je morao isključiti sustave, najavio je odštete te čak zatražio državne mjere za aktivnu kibernetičku obranu. Dana 27. listopada ucjenjivači su naposljetku objavili podatke za koje su tvrdili da su ukradene poslovne informacije i podaci o korisnicima. Za pružatelja digitalne infrastrukture takva sigurnosna katastrofa doista nije dobra reklama.
Sve više kibernetičkih napada upravljanih umjetnom inteligencijom
I ministri financija i guverneri središnjih banaka skupine G7 pripremaju se za veće poteškoće. Dana 16. listopada dogovorili su nove krizne vježbe u sklopu kojih bi se simulirali kibernetički napadi upravljani umjetnom inteligencijom na banke i važne pružatelje financijskih usluga. Već su u travnju 2024. godine 23 financijska nadzorna tijela uvježbavala opsežan napad na financijsku infrastrukturu svih država skupine G7. Banka za međunarodna poravnanja (BIS) dodatno je u rujnu upozorila na sve veće sposobnosti umjetne inteligencije da samostalno otkriva sigurnosne propuste i izvodi složene napade.
Tome treba pridodati i ovisnost mnogih banaka o istim velikim pružateljima usluga računalstva u oblaku. Ako takav pružatelj usluga prestane funkcionirati, to može pogoditi više financijskih institucija istodobno. Korisnik bi tada mogao ustanoviti da mu njegov dobro popunjeni bankovni račun ne znači gotovo ništa ako mu više nije dostupan.
U Sjedinjenim Američkim Državama banke se sve češće moraju braniti od agenata umjetne inteligencije koji djeluju samostalno. Kako izvještava Axios, takvi programi pristupaju bankovnim računima koristeći pristupne podatke svojih korisnika i ponekad pokušavaju samostalno izvršavati određene radnje. Zbog toga institucije poput JPMorgan Chasea, Morgan Stanleyja i Bank of America ograničavaju takve pristupe. Očito bankarima nije osobito drago kada digitalni asistenti počnu previše svojevoljno tumačiti njihove naloge. Tako se obećanje praktičnog, automatiziranog bankarstva vrlo brzo može pretvoriti u ozbiljan sigurnosni problem.
Bruxelles se zalaže za daljnju digitalizaciju novca
Dok se financijski svijet priprema za sve opasnije kibernetičke napade, bruxelleski eurokrati marljivo rade na tome da građane još više učine ovisnima o elektroničkim sustavima plaćanja. Od 10. srpnja 2027. na razini cijele Europske unije vrijedit će ograničenje od 10.000 eura za gotovinska plaćanja u poslovanju. Države članice smiju čak propisati i stroža ograničenja. Kao razlog navodi se borba protiv pranja novca i financiranja terorizma. Pritom se čini da su u Bruxellesu itekako svjesni zamki koje kriju digitalne alternative. Naime, u članku 80. stavku 7. odgovarajuće uredbe EU-a izričito je predviđeno da države članice smiju privremeno obustaviti ta ograničenja gotovinskog plaćanja ako druga sredstva plaćanja zbog više sile prestanu funkcionirati na nacionalnoj razini. Eurokrati, dakle, ograničavaju gotovinski promet, a istodobno preventivno stvaraju iznimku za slučaj da elektroničke alternative zakažu. Na takvu se ideju doista treba dosjetiti.
Istodobno Europska središnja banka ubrzava razvoj digitalnog eura. Iako bi on, prema službenim informacijama, trebao samo nadopunjavati gotovinu, s obzirom na sve veća ograničenja gotovinskog prometa takva se jamstva mogu promatrati i s dozom kritičnosti. Digitalna valuta središnje banke trebala bi čak imati i izvanmrežnu funkciju kako bi plaćanja bila moguća bez internetske veze. Za to su, međutim, potrebni odgovarajući elektronički uređaji i odgovarajuće prethodno uplaćen digitalni iznos. Novčanica je u tom pogledu znatno jednostavnija. Funkcionira i u slučaju nestanka struje, kibernetičkih napada i tehničkih smetnji. Za nju vam nije potreban ni pametni telefon ni odobrenje pružatelja platnih usluga.
Opsežan kibernetički napad na financijski sustav mogao bi se iskoristiti i u političke svrhe. Milijuni blokiranih bankovnih računa i urušavanje platnog prometa naposljetku bi predstavljali izvrsnu priliku da se dodatne provjere identiteta i državni zahvati predstave kao neizostavne sigurnosne mjere. Sve veća ovisnost o digitalnim sustavima plaćanja tako bi mogla poslužiti upravo kao opravdanje za još veću kontrolu. Ako se digitalni financijski sustav jednog dana doista uruši, mnogi bi se građani mogli prisjetiti prednosti jednog prilično starog izuma: gotovine. Jer svežanj novčanica u novčaniku tada je znatno korisniji od bankovnog računa sa šesteroznamenkastim iznosom kojemu više ne možete pristupiti.
