Detronizacija dolara, piše prof.dr. Ivan Lovrinović.
Dolar je najvažnije sredstvo ostvarenja američkih geoekonomskih pa i i geopolitičkih interesa. Proteklih godina sam nekoliko puta javno govorio da je dolar za SAD važniji od vojnog potencijala.
Između 50 i 60% svih transakcija u svjetskoj trgovini obavlja se u dolarima. No, taj postotak se kontinuirano smanjuje, a time dolar polako ali neizbježno gubi ulogu najvažnije svjetske valute. U toj ulozi je od završetka II svjetskog rata, odnosno 80 godina.
Američka središnja banka (FED) emitira novac koji je u isto vrijeme i američki ali i najvažniji svjetski novac. Teoretski FED može emitirati dolara neograničeno. Nekada se moglo emitirati dolara samo onoliko koliko je SAD imao pokrića u zlatu.
Nakon što je američki predsjednik Nixon 1971.g. ukinuo mogućnost zamjene dolara u zlato takvo pokriće više nije bilo potrebno uopće. Novo pokriće za dolar, ali i za sve druge valute u svijetu, postalo je obično povjerenje.
Zato svijet danas, između ostalog, pluta na oceanu dugova, a prije svega američkih. Apsurd suvremenog monetarnog sustava, prije svega dolarskog, jest u tome da se papirnatim i žiralnim novcem koji počivaju na običnom povjerenju, može kupovati zlato. I dok najveći broj zemalja u svijetu nakuplja dolare u svoje devizne rezerve koje služe za međunarodnu likvidnost, SAD nakuplja zlato.
SAD danas ima preko osam tisuća tona zlata, a toliko zlata imaju Kina, Rusija i Njemačka zajedno. U zadnje vrijeme počela je opća trka za nakupljanjem zlata jer je jasno da detronizacija dolara vodi nesigurnosti. Središnje banke sve više kupuju zlato, a rješavaju se dolara. Zato cijena zlata stalno raste.
Zanimljiv je primjer Kine, a on oslikava taj proces detronizacije. Kina je prije 10 godina uložila oko 1100 milijardi dolara u američke državne obveznice. Time je bila najveći bankar SAD-u. Danas je taj iznos smanjen čak za oko 500 milijardi dolara. Dakle; Kina se polako ali sigurno povlači iz te pozicije i time smanjuje ulogu dolara.
Za to vrijeme Kina sve više promovira svoju valutu – juan, jer su i oni shvatili da mogu za svoj novac ponuditi povjerenje kao i SAD. Najlakši put širenja juana u međunarodnim transakcijama jest odobravanje kredita u juanima drugim zemljama i kompanijama i izvođenje evlikih infrastrukturnih projekata.
Postavlja se pitanje tko je onda dodatno kreditirao i kreditira SAD s 500 milijardi dolara kada je Kina za toliko smanjila svoj udio. Zamislite; to je Engleska! Time je Engleska došla u poziciju da u istom iznosu financira SAD kao i Kina! Kako to da Engleska u tolikom iznosu može kupovati američki državni dug?
Zato što je London najveći off shore svjetski financijski centar u koji se slijevaju rijeke viškova dolara prije svega iz zemalja izvoznica nafte ali i drugih mltinacionalnih kompanija koje hrle u tu najveću poreznu oazu u svijetu. London je središte druge, paralelne američke monetarne politike. To je konstrukt koji malo tko razumije, jer su takve teme – neteme.
Trump trgovinskih ratom (carine i tarife) pokušava sačuvati status dolara, iako se o tome nikada izravno ne govori. Ucjenama putem carina pokušava zadržati postojeće stanje. No, to neće biti moguće.
Taj proces se može samo nešto usporiti, jer je SAD predugo mislio i živio od toga da se može živjeti od financijskih tržišta i usluga. Proizvodna (stvaralačka) ekonomija najvećim dijelom se premjestila u Aziju, a prije svega Kinu i sada je nastupila prava kriza na Zapadu.
Ovo je široka tema, a FB nije za to najbolji način prezentacije. No, bitno je barem ukratko objasniti što stoji u središtu nove američke politike. Američko stoljeće lidera i hegemona u svjetskim ekonomskim i političkim odnosima je pri kraju.
Tako je i s dolarom. To ne znači da će Amerika i dolar sutra propasti. No, Ameriku čekaju veliki problemi, a Trump je jedini predsjednik koji u zadnji čas pokušava zaustaviti taj neizbježni proces. Želi proizvodnju što više vratiti u SAD, a ne da SAD i dalje ostaje najveći shoping centar na svijetu i da sve visi o tome što će reči Wall street. Koliko će u tome uspjeti vidjet ćemo. Koliko će upravo time ubrzati novi svjetski poredak, odnosno nove ekonomske blokove poput BRICS-a, vidjet ćemo.
O digitalnom dolaru, juanu i euru ću pisati u narednim objavama.
