Zašto je Hrvatska narodna banka prodala naše zlato, piše Ivan Lovrinović.
Svako malo ovo pitanje se ponovo postavlja a odgovora nema, a kamoli kazni za počinitelje koji su nanijeli time ogromnu štetu našem narodu.
To pitanje sam nekoliko puta potezao dok sam bio u Saboru ali glasačka mašina je snažno branila Vujčića.
Hrvatska je raspadom Jugoslavije naslijedila 15,5 tona zlata koje je HNB dobio na raspolaganje tek 2001.g. To zlato je tada vrijedilo oko 140 milijuna dolara.
Te iste godine je u vrijeme SDP-ove vlade prodano 13 tona zlata, a 2005.g. U vrijeme HDZ-ove vlade preostale 2,5 tone. Prosječna cijena za obje prodaje je bila oko 300 dolara po unci.
Da je to zlato ostalo u rezervama HNB-a danas bi vrijedilo skoro 12 puta više u odnosu na 2001.g., odnosno oko 1,6 milijardi dolara!!! Cijena unce zlata ovih dana dostigla je oko 3500 dolara.
Zašto je HNB prodao baš svo zlato? Zašto barem pola nije ostavljeno jer središnje banke skoro svih zemalja drže zlato kao najsigurniju imovinu? Posebno su užurbane kupnje zlata od 2022.g a HNB ni na to ne reagira. Nema stručnog opravdanja za nedržanje zlata u rezervama HNB-a, posebno sada zbog opasnih međunarodnih kriza.
Naše zlato su prodali bivši guverner Rohatinski i sadašnji Vujčić – koji mu je tada bio zamjenik. Time je Hrvatskoj nanesena ogromna šteta, odnosno gubitak za što bi u normalnoj zemlji akteri dobili najteže kazne i zaslužili naziv izdajnika.
No, Vujčić ne samo da nije kažnjen nego su ga po treći put namjestili za guvernera.
Hrvatska propada jer se ne obračunava sa svojim izdajicama i zato narod mora patiti. Sve ovo što nam se događa posljedica je duha izdaje od kojeg se naš narod mora već jednom konačno očistiti. Sve ove patnje su zaslužena kazna za našu toleranciju izdaje. Duh promjena počinje odatle.
