A onaj biser od guvernera Vujčića koji nas je savjetovao da kupujemo na akcijama pa ćemo tako bolje proći. One silne kataloge koje je do jučer po ulicama našega grada raznosio vjetar poslušnici su odjednom počeli gledati drugim očima. ‘Hmmm. Možda da ipak uzmem taj katalog od Lidla ili Kauflanda’, tako su ljudi počeli razmišljati… I bi tako. Sada jedni drugima javljamo što je gdje na akciji. Žalosno. Na što smo spali. Taj nas je euro pokosio.

Gledam neki dan na društvenim mrežama cijene u Barceloni. Nevjerojatno su im niske cijene hrane i robe široke potrošnje. Znatno su povoljnije nego kod nas gdje su itekako došla poskupljenja. O, da. Nije to prvi put da su nam političari lagali. Stalno nam lažu. Tko im još vjeruje?

Sada kada smo ostali bez kune, imamo taj famozni euro. I što smo dobili s tim? Poskupljenja. Novčanice izgledaju kao iz poznate nam igre Monopoli. Djeluju nekako umjetno, kao nešto što nije dugog vijeka, što nema neku težinu i što neće dugo trajati. I, što je najgore, izgleda da i neće, jer se sve glasnije govori o uvođenju posve novog i do sada nepoznatog nam monetarnog sustava, točnije o uvođenju digitalne valute. Starijoj populaciji to zvuči kao znanstvena fantastika. Oni misle da će se to dogoditi za tisuću godina, ali neće. I oni nešto stariji to će doživjeti.

S obzirom da se nakon uvođenja eura, što su mnogi ljudi šutke prihvatili, sve glasnije govori o uvođenju digitalne valute, normalno je pitati se što to u prijevodu znači. A u prijevodu se radi o velikom resetiranju svijeta i uvođenju novog modela življenja u nevidljivim digitalnim kavezima. Ljudi postaju brojke ispranih mozgova, beskorisne i zamjenjive jedinke, kotačići stroja koji ih melje i reciklira.

Mnogi od nas upravo zbog toga u tome vide veliku opasnost, jer smo čuli što se iza brda valja. Digitalni novac nikad neće biti pravi novac. To će biti svjetleće brojke, kao neki bodovi na ekranu koje ćemo trebati upotrijebiti za točno određene namirnice i potrepštine i u određenom vremenskom roku u skladu s našim društvenim bodovima, ovisno o tome jesmo li uzorni ili manje uzorni građani, jesmo li poslušni ili neposlušni prema naredbama sustava. Dno dna.

Ne znam koji normalan čovjek čiji mozak funkcionira može prihvatiti takvo što kao model života. Ti ljudi koji su to prihvatili u Kini su stvarno u nekom Matrixu i ne znaju više van. No, mi koji nismo u Matrixu, nemojmo ni težiti tome da budemo, jer radi se o uspostavljanju novog digitalnog ropstva – o zatvaranju svih ljudi u nevidljive digitalne ćelije preživljavanja temeljenog na poslušnosti i pokornosti sustavu.

O tome se naveliko govori i kritički piše jedino u tzv. alternativnim medijima koji su u posljednje vrijeme postali trn u oku mainstream medijima koji udaraju po svima koji nisu u skladu sa zadanim narativom, po direktivi svojih nadređenih. Neovisni mediji nisu dobrodošli element u suvremenom medijskom prostoru, već su čak proglašeni opasnima za demokraciju. Kojeg li apsurda, nešto u što se demokracija zaklinjala svim srcem bila je sloboda govora, a sada se ta sloboda govora zatire i proglašava opasnošću po demokraciju. Njezin glavni argument postao je njezina najveća opasnost. U što se to onda demokracija pretvara? U strogo kontrolirani zatvor, eto u što.

Shvatili smo. Bitno je znači biti ovisan o nekome – u prijevodu – važno je biti ovisan medij koji od nekoga dobiva novčana sredstva pa samim time i direktivu. Zar je to sloboda medija? To je ropstvo, a ne sloboda. Slobodno novinarstvo je protočno i otvoreno progovara o vremenu u kojem živimo, bez cenzure, bez nadzora i bilo kakvih i bilo čijih direktiva. Biti neovisan je postalo opasno, zamislite. Nevjerojatno je koliko ovaj svijet može biti licemjeran i kako u trenu može izokrenuti stvari u korist moćne elite koja upravlja svijetom bez da ju je itko birao. Novo-normalan svijet, to smo shvatili, želi da budemo u svakom pogledu ovisni o eliti pa tako i kada je u pitanju naša imovina i naš novac.

Korak po korak, od nas se traži ovisnost o moćnicima. Nikako im ne paše da budemo slobodni u bilo kojem pogledu. Tako se malo po malo kroji novo ropstvo. Kamen smutnje osim slobode govora i propitivanja svijeta u kojem živimo, sada je postalo i gotovinsko plaćanje. Jer, zašto bismo mi sami raspolagali svojim sredstvima i samostalno donosili odluke. Elita, ako je suditi po njihovim direktivama i najavama, ne planira budućnost s gotovinom, nego bez nje.

Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan – kako bi nas putem digitalnog monetarnog sustava mogli što bolje nadzirati i kontrolirati, odnosno manipulirati s nama. Trebali bismo stoga osvijestiti moć gotovinskog plaćanja koje je samo po sebi – naša sloboda od bilo kakvog nadzora i kontrole od strane moćnika.

S gotovinom u rukama – mi smo ti koji odlučujemo kada ćemo, što ćemo i zašto kupiti, a s digitalizacijom plaćanja zauvijek gubimo tu slobodu odlučivanja, već netko drugi upravlja nama i našim životima. Budimo svjesni toga. Već smo dovoljno zabrazdili s Internet bankarstvom, a s potpunom digitalizacijom financija izgubit ćemo i ovo malo slobode što nam je ostalo u rukama. Zamislimo da nestane struje. Što se u tom trenu događa s tim famoznim imaginarnim brojkama na ekranu koje bi trebale predstavljati taj novo-normalni novac? U trenu tih brojki nema. Hoćemo li ih svijećom naći? Nećemo, jer neće biti struje. Ne želim novac koji ovisi o tome ima li struje ili ne, ima li wi fi signala ili ne. Ne želim biti ovisna o internetu. Ne želim da mi netko prodaje maglu.  

Nemojmo stoga nikada i ni pod koju cijenu pristati na odricanje od gotovinskog plaćanja. Gotovina je naš jedini štit od potpune tiranije koju nam moćnici spremaju. Nisu to čista posla – ta digitalna valuta, to je čista prevara i put u provaliju i doživotno ropstvo. Tome se trebamo oštro suprotstaviti. Nije potrebno puno. Dovoljno je reći NE digitalnoj valuti. Ne mogu nam vladari baš sve nametati kako im dođe.

Trebamo se organizirati i staviti gotovinu u Ustav kao nešto što se ne smije ukinuti. To nam nitko kao državi ne može zabraniti. Neke države koje drže do sebe to već sada čine, jer znaju što se sprema. Kako globalna vlada bude jačala, tako će i lokalne države gubiti moć odlučivanja o bilo čemu. Sada još nije došao taj čas pa još nije kasno da i sami donesemo neke odluke.

Upamtimo – gotovinsko plaćanje je jedini štit građana diljem svijeta od nadzora i potpune kontrole od strane moćnika koji žele uvesti digitalnu valutu kao oblik novog ropstva. Gotovina je naša sloboda koje se ne smijemo odreći. Spasimo što se spasiti još da. Recimo NE digitalnim novčanicima i digitalnom novcu. Jedini pravi novčanik je onaj kojega držimo u rukama, baš kao što je jedini novac onaj opipljivi novac kojega imamo u rukama. Sve ostalo je obmana i laž.

Istina je. Najbolje bi nam bilo bez političara koji ionako gledaju samo sebe, a ne interese naroda. Tako je nažalost i u ovom slučaju. Oduvijek je tako bilo i bit će. Baš njih briga kako će se možebitno odricanje od gotovine odraziti na društvo. Njima će ionako uvijek biti dobro i oni to znaju.

Moramo se zato izboriti za direktnu demokraciju kada je u pitanju odricanje od gotovine, što će kad tad doći na dnevni red…. i brže nego što mislimo. Digitalni novac najprije će se pojaviti kao opcija, kako bismo imali osjećaj da možemo birati kako ćemo nešto platiti, no sve uvijek tako počne, na dobrovoljnoj bazi pa odjednom preko noći postane nešto obvezno. Budimo jako oprezni kada nam političari nude nešto kao opciju. Ta opcija preko noći će postati obveza. Oko tog pitanja morat će se organizirati referendum ako se netko od političara ne sjeti na vrijeme Ustavom zaštiti gotovinsko plaćanje. Ne znam zašto to nismo učinili sa slobodom govora i na vrijeme zaštitili slobodno novinarstvo. S obzirom da se nitko toga nije sjetio, sada imamo nakaradnu situaciju da se neovisni mediji proglašavaju nekakvim dezinformatorima i prijetnjom demokraciji, a ovisni mediji koji nisu ništa drugo doli PR službe sustava i korporacija su zakonom zaštićena vrsta.

Pomislimo samo na to kolikim je poslušnicima na ovome svijetu potpuno svejedno što više praktički ne postoji sloboda govora. Koliki broj ljudi se preko noći šutke odrekao svog prava na slobodu govora i neovisno novinarstvo.

Zar je moguće da ljudi mogu biti tako letargični i ponašati se kao da ih se baš ništa ne tiče. Sve te promjene u financijskom sustavu itekako se tiču svih nas, baš kao što nas se tiču i cijene u našim trgovinama. Ljudi se svakodnevno odriču mnogih namirnica koje su još do jučer kupovali, samo kako bi im u novčaniku ostalo nešto novaca i za sutrašnji dan. Toliko o obećanjima političara da neće biti poskupljenja. Uzalud su nam svi katalozi s akcijama. To nam neće pomoći. Svi nešto shvate tek kada se tiče njih samih, a sve ovo o čemu pišem doista se tiče svih nas. Odricanje od slobodnog novinarstva, primjerice predstavlja odricanje javnosti od istine o svijetu u kojem živimo i pristajanje na život u laži.

Sami smo krivi kada smo sve to šutke dozvolili. Moćnici se poigravaju s nama na sve moguće načine i nastavit će to činiti dok god im to budemo dozvolili. Dali su nam sada te nove novčanice u ruke da se igramo njima, a već sutra će reći kako nam one zapravo više i nisu potrebne. Sviđale se te novčanice nama ili ne – ne odričimo ih se ni pod koju cijenu. Dok su novčanice i kovanice tu, mi smo slobodni ljudi.

Direktna demokracija je tu, nadomak ruke. Treba se samo sjetiti posegnuti za njom kada su u pitanju stvari kao što je sloboda donošenja odluka i životni standard ljudi. Probudimo se dok još nije kasno i sačuvajmo ovo malo slobode što je još imamo u rukama. Ne odričimo se slobode govora. Ne odričimo se gotovine. Ne odričimo se naših temeljnih ljudskih i građanskih prava.  Mi odlučujemo, jer mi cijelu tu predstavu plaćamo, odnosno te loše glumce na političkoj sceni. Ako oni tako olako okreću leđa našim željama i potrebama i ako se uporno oglušuju na glas naroda, zašto bismo mi bili poslušni prema njima?   

Dragi naši prijatelji,

Bili bismo vam neizmjerno zahvalni da vašim skromnim donacijama podržite naš rad kao alternativnog i potpuno neovisnog medija iza kojega ne stoje nikakve organizacije, već samo čisti entuzijazam. Svaka vaša donacija je više nego dobrodošla. Hvala vam od srca što ste uz nas. Vaša podrška nam puno znači. I mi smo svim srcem uz vas.