Europska egzistencijalna kriza: Gubi li EU kontrolu nad vlastitom budućnošću?
Europljani se godinama suočavaju s dubokim političkim i društvenim promjenama, ali mnogi upozoravaju da se kontinent približava ozbiljnoj krizi koja bi mogla odrediti njegovu budućnost.
Ova kriza ima nekoliko oblika, a svaki od njih nosi ozbiljne posljedice.
Prvi veliki izazov je pitanje migracija, posebno nakon masovnog pokušaja ulaska oko 72 000 sjevernoafričkih migranata u Ceutu, jednu od dvije male španjolske enklave u Maroku, samo nekoliko kilometara od španjolskog kopna u blizini Gibraltara.
Nemogućnost ili nespremnost španjolskih vlasti da zaustave taj val izazvala je reakcije diljem Europe. Talijanski premijer desnog centra Giorgio Meloni stoga je uveo putovničke kontrole za putnike iz Španjolske, prvi put od Schengenskog sporazuma iz 1995., kojim je stvoren europski prostor bez unutarnjih granica.
Prošli tjedan, Španjolska je uzvratila istom mjerom i uvela kontrole za putnike iz Italije.
Meloni se potom udružila s danskom premijerkom lijevog centra Mette Frederiksen kako bi zajedno osudili nekontrolirane migracije.
„Oboje smo ponosni na europsku kršćansku kulturnu baštinu i želimo je zaštititi“, rekle su u zajedničkoj izjavi. „Očekujemo da oni koji dolaze u naše zemlje i odaberu Europu kao svoj dom poštuju naše vrijednosti i da ne pokušavaju nametnuti načine života koje ne dijelimo.“
Meloni je potom poslala pismo predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen, kritizirajući blagu politiku EU o migracijama. Pismo su podržali Frederiksen i još 21 čelnik država članica EU.
Pitanje migracija godinama izaziva podjele u Europi, još od 2015. godine kada je tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel otvorila granice stotinama tisuća sirijskih migranata. Događaji u Ceuti samo su najnovije poglavlje u toj raspravi.
Fabrice Legery, Francuz koji je bio izvršni direktor Agencije EU za graničnu i obalnu stražu od 2015. do 2022., pokušavao je uvesti strože i ujednačenije postupke za kontrolu europskih granica.
Međutim, prema njegovim tvrdnjama, naišao je na otpor europske povjerenice za unutarnje poslove, Ylve Johansson iz Švedske.
„Ne brini“, navodno mu je rekla. „Ne trebaju ti pištolji i uniforme jer migranti dolaze tražeći ljubav. Europa je kontinent koji stari, pa je tvoj posao prihvatiti migrante.“
Još jedan veliki izazov je proširenje Europske unije.
Crna Gora i Albanija čekaju ulazak u EU, dok bi Island mogao obnoviti pregovore ako građani na referendumu podrže tu odluku.
Iako je Albanija, zemlja s većinskim muslimanskim stanovništvom, najkontroverznija od kandidatkinja, njihovo članstvo moglo bi otvoriti vrata daljnjim pregovorima s Ukrajinom i Srbijom.
Međutim, prije članstva, Ukrajina bi morala postići mirovni sporazum s Rusijom, dok bi njezino ubrzano približavanje EU moglo dodatno zakomplicirati odnose s Moskvom. Srbija, zbog svojih povijesnih veza s Rusijom i položaja na Balkanu, također predstavlja poseban izazov za Bruxelles.
Treći veliki problem je pitanje demokracije i slobode unutar same EU.
Građani diljem Europe sve više kritiziraju propise koje donose neizabrani birokrati Europske komisije, a koji izravno utječu na svakodnevni život.
Mnogi od ovih propisa povezani su s jakim utjecajem zelenih stranaka i raznih lobističkih skupina, dok kritičari tvrde da neke od odluka proizlaze iz ideoloških stavova prema kapitalizmu, poljoprivredi i tradicionalnim industrijama.
Jedan primjer je zaštita vukova u područjima gdje su nekada bili gotovo potpuno istrijebljeni. Danas su vučji čopori zaštićeni kao ugrožena vrsta, dok poljoprivrednici u zemljama poput Švedske i Italije upozoravaju da im ugrožavaju stoku i egzistenciju.
Posebne kritike izaziva i način na koji Europska komisija reagira na političke protivnike.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen suočava se s rastućim pritiskom desno-centrističkih stranaka i populističkih pokreta u Europskom parlamentu.
Umjesto kompromisa, njezini kritičari tvrde da pokušava dodatno ojačati moć Komisije ukidanjem pravila jednoglasnosti u odlukama vanjske politike.
Mađarski premijer Viktor Orbán godinama je koristio veto protiv određenih politika Europske komisije vezanih uz Izrael, Palestince ili odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Nakon Orbánova izbornog poraza, von der Leyen je dobila dodatni prostor za promicanje promjena koje bi omogućile donošenje odluka kvalificiranom većinom država članica.
Kritičari upozoravaju da bi takav sustav mogao dovesti do “tiranije većine”, gdje bi manje države članice izgubile sposobnost zaštite svojih nacionalnih interesa.
„Sustav donošenja odluka Europske unije razlikuje se od klasične parlamentarne demokracije. Ovdje se promiče samo jedna alternativa, dok se oni koji drugačije misle često etiketiraju kao protivnici europskih integracija“, upozorio je Klaus.
Prema njegovim riječima, iskustvo života u jednopartijskom sustavu pokazalo je da nema slobode bez političke opozicije.
Danas se Europa i Europska unija nalaze na raskrižju.
Jedan put vodi prema većoj centralizaciji i jačanju moći europskih institucija, uz nastavak masovnih migracija i širenje multikulturalnog modela koji mnogi građani dovode u pitanje.
Drugi put podrazumijeva povratak većem poštovanju nacionalnih država, europskih tradicija, kršćanske i židovske kulturne baštine, kao i veće poštovanje volje građana.
Budućnost Europe ovisi o tome koji smjer odabere.
