Paula Volckera, bivšeg guvernera američke središnje banke FED upoznao sam prije nešto više od 20 godina tijekom jednog seminara u Salzburgu. Tada sam bio posebno bio nadobudan i Volckera propitivao o inflaciji, američkoj monetarnoj politici, ulozi dolara u svijetu, a on je volio radije pričati o ribolovu po bivšoj Jugoslaviji.

O njemu pišem sada jer je on došao na čelo FED-a 1979. godine kada je inflacija harala SAD-om i dostigla oko 15% godišnje. E, pa upravo po načinu kako se on upustio u bitku protiv inflacije postao je i poznat, odnosno nastao je pojam “Volckerov šok” koji je vjerojatno najviše istraživan i korišten mehanizam borbe protiv inflacije. Volcker je po dolasku na funkciju počeo umjereno dizati kamatnu stopu, ali nakon par mjeseci je vidio da inflacija ne pada kako se očekivalo.

Onda je prelomio i drastično povisio referentnu kamatnu stopu koju određuje FAD i ona je u jednom trenutku dostigla skoro 20%, što nam se čini nepojmljivo za jednu Ameriku. E, to je bio taj šok jer je na inflaciju od 15% išao rastom kamatnjaka od 20%. Ubrzo se to osjetilo na terenu i ljudi su počeli manje troširit ejr su krediti bili repskupi. Poduzetnici su skoro prestali investirati jer je financiranje bilo preskupo. No, nedugo potom počela je snažno arsti nezaposlenost koja je u jednom trenutku dostigla visokih 11%.

Volcker je uspio spustiti inflaciju ali je nakon godinu dana zbog drakonski visokih kamatnjaka proizveo recesiju. U njegovom mandatu dva puta je recesija pogodila SAD. Cijena rušenja inflacije bila je visoka.

No, Volcker je upravljao FED-om koji tiska dolare a njih je trebao čitav svijet- tada i sada. Drastičan porast kamatne stope SAD je preživjela, ali su poput domina počele padati zemlje u razvoju koje su bile zadužene, a rast kamata im bio kamen oko vrata jer su povećavale teret otplate. Jedna za drugom zemlje su proglašavale moratorije na otplatu vanjskih dugova. To su 80-te godine kada je Volckerov šok više šokirao zemlje u razvoju, odnosno ostali svijet negoli SAD.

Zbog ogromnog rasta kamatnjaka zemlje izvoznici nafte su svoje suficite izvozili pojačano u SAD gdje su kamate bile visoke i tako se zatvarao krug i pomagao oporavak SAD.

Pišem ovo opširnije jer ovo nisu teme za parolaško pisanje. Vidimo da i danas i ECB i FED pokušavaju ponovo primijeniti Volckerov šok, doduše na umjeren način.

Koja je poruka? Nijedna inflacija nije ista. Nikada se ne javlja dva puta na isti način i istim intenzitetom. Nikada se ne rješava na isti način i uvijek se traži točna dijagnoza i onda daje terapija.

Bitna razlika između Vockerovog vremena i ovoga sada jest što je ranije SAD bio neprikosnoveni lider, a danas je ranjiv na važnim segmentima – iako osjetno manje od npr. EU koji će najgore proći jer je energetski i prehrambeno ugroženiji, a nije niti oblikovan kao država. Zato sve brojnije opservacije o hrvatskoj i EU inflaciji sve više liče na gatanje iz šalice crne kave.