Fintech konferencija pod nazivom Money Motion, održana u prvom dijelu mjeseca ožujka 2023. godine, obradila je teme poput kripta, digitalnog načina plaćanja, bankarstva i drugih tehnologija koje se uvelike uvode u svjetski financijski sektor.

Na samom početku konferencije, zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke Sandra Švaljek govorila je o budućnosti novca i to kroz prizmu digitalnog eura. “Vremena se mijenjaju”, istaknula je Švaljek i otkrila kako se o digitalnom euru već naveliko priča. Istaknula je kako će glavna zadaća centralnih banaka, u slučaju uvođenja digitalnog eura, biti zadržati povjerenje građana i stabilnost financijskog sustava. No, dodala je i kako “gotovina barem za sada neće nestati.”

Govor Sandre Švaljek prenosimo u cijelosti:

„Središnje banke: promatrači ili predvodnici promjena?

Govor zamjenice guvernera Sandre Švaljek na konferenciji Money Motion 2023 9. ožujka 2023.

Dragi gosti,

Sjećam se kad je guverner Vujčić stajao ovdje na pozornici Laube u prosincu 2020. u vrijeme Covid restrikcija… Danas je ovdje puno više govornika i sudionika, puno vas iz inozemstva i čestitam organizatorima na tome, za okupljanje predstavnika bankarstva, financija i fintecha na jednom mjestu. Štoviše, postojanje i izazivača i nositelja dužnosti znači da postoji mogućnost da se nekolicina njih uključi u kooperaciju.

Vremena se mijenjaju

Posljednjih godina vidjeli smo mnoge negativne globalne događaje, poput karantina, ograničenja, uskih grla u opskrbnom lancu, agresije u Ukrajini, šoka cijena nafte i sankcija. S pozitivne strane, tehnologija se neprestano mijenja i razvija, revolucionirajući način na koji živimo i radimo zahvaljujući izrazitom napretku računalne snage, umjetne inteligencije i strojnog učenja, 5G tehnologije i računalstva u oblaku. Sve to duboko utječe na to kako doživljavamo novac.

Dakle, naziv ove konferencije – Money Motion – točno opisuje evoluirajuću i promjenjivu prirodu novca zbog tih razvoja. Iako je i širenje tehnologija sve brže, upravo je u području plaćanja ono najbrže.

Još uvijek utvrđujemo što će to donijeti i u kojem će obliku novac na kraju biti. Hoćemo li vidjeti pad dominacije jedne globalne valute i njezinu zamjenu novom ili stvaranje saveza među valutama? Hoće li to biti dominacija tehnoloških tvrtki u pružanju usluga plaćanja široj javnosti?

Povjerenje

Kako god bio slučaj, u jednu smo stvar sigurni: ništa se nije promijenilo u zadaći naše središnje banke da održi povjerenje javnosti u novac i financijski sustav. Ili da citiram mog kolegu bankara iz Banke za međunarodna poravnanja, gospodina Augustina Carstensa, “Duša novca je povjerenje “.

I dalje smo tu da slijedimo ciljeve monetarne politike, da očuvamo vrijednost novca pružanjem povjerenja u vrijednost novca i da ponudimo novac kao instrument plaćanja koji je široko prihvaćen, siguran, jeftin i praktičan. Naša institucionalna zadaća je održavati povjerenje u financijski sustav i služiti kao sidro – digitalna mjenjačnica za sve druge vrste novca koje privatni izdavatelji nude.

Da spomenemo u ovom trenutku – molim vas, ne zaboravite, sve što danas imate u svom digitalnom novčaniku, aplikaciji za mobilno bankarstvo ili slično je neka vrsta instrumenta plaćanja izdanog od strane privatnog subjekta. Neke od njih nadziremo, neke ne. Bilo da se radi o banci, pružatelju usluga plaćanja, izdavatelju stablecoina ili globalno međusobno povezanoj anonimnoj mreži čvorova poput Bitcoina, bankarstvo nije kod nas. Ali … ovo se može promijeniti. Vremena se mijenjaju.

CBDC

U posljednje su vrijeme čelnici središnjih banaka ubrzano počeli petljati s nečim što se zove digitalna valuta središnje banke ili, kraće, CBDC. Iako se ideja čini novom, datira iz 1987. godine kada je nobelovac James Tobin predložio koncept “deponirane valute” ili “medija s pogodnošću depozita i sigurnošću valute”, kako bi se poboljšala plaćanja i smanjio oslanjanje na osiguranje depozita. ^[1] Tek 16 godina kasnije počeo je s proizvodnjom prvi CBDC. Zatim je to bila Avant kartica , kartica s pohranjenom vrijednošću koju je stvorila Banka Finske 1993. godine i koja je mogla obavljati izvanmrežna plaćanja korištenjem prilagođenog uređaja za čitanje kartica. Sličan pokušaj uslijedio je dvije godine kasnije u Velikoj Britaniji pod nazivom Mondex. Međutim, nijedna nije zaživjela zbog troškova i činjenice da su mreže debitnih i kreditnih kartica postale učinkovitije. ^[2] [3] Ili se možda vremena nisu dovoljno promijenila da bi prihvatila te promjene. Okolina je trebala biti zrelija.

Ali prije nego što nastavim, dopustite mi da se vratim jedan korak unatrag. Da bismo razumjeli CBDC, moramo se podsjetiti kako funkcionira trenutni sustav plaćanja.

Središnje banke osiguravaju monetarnu bazu – gotovinu za pojedince i depozite centralne banke za banke – oboje se često naziva “javnim novcem”. Privatni sektor ima vlastita rješenja za plaćanje – kartice ili aplikacije za mobilno bankarstvo koje se izdaju uz depozite, a nazivaju se “privatni novac”. Ovaj hibridni model plaćanja traje desetljećima i to je trenutni sustav plaćanja na koji smo svi navikli. A sada … ono što je navelo središnje banke da preispitaju ovaj model je da stanu s druge strane vašeg digitalnog novčanika, postanu vaša druga strana i ponude vam novo mjesto za pristup vašem novcu i novom obliku javnog novca – CBDC.

Motivi su tu presudni. Ali motivi se razlikuju od zemlje do zemlje.

Motivi

Neke središnje banke to čine radi uključivanja, kako bi privukle ljude u financijski sustav i kako bi im omogućile da iskoriste prednosti pravne zaštite – da budu zaštićeni i imaju pristup financijskim uslugama za sve i s različitih mjesta. Primjeri su gospodarstva u razvoju poput Indije ili Nigerije.

Drugi to čine zbog geografskih razloga, ili bolje rečeno, gdje je geografija prepreka za fizičko bankarstvo, kao što je slučaj s raštrkanim otocima na Bahamima i njihovim problemima s upravljanjem gotovinom. Prijenos gotovine s jednog otoka na drugi je preskup, a zajednička platforma za digitalno plaćanje za građane činila se kao održivo rješenje.

Postoje i drugi razlozi, kao što je služiti kao rezervna opcija u slučaju da druga rješenja plaćanja zakažu. Na primjer, to je slučaj s istočnokaribskim CBDC-om, koji navodno podržava plaćanja u područjima pogođenim vulkanskim erupcijama 2021.

Drugi, poput Kine, učinili su to zbog dominantnih tehnoloških platformi koje su iskorištavale mrežne učinke kako bi ugušile konkurenciju. Ti tehnološki divovi (Alipay i WeChat pay) toliko su narasli da su izgradili vlastite ekosustave, ograđeni vrt u kojem se dogodila fragmentacija tržišta. Tamo su skovani termini platformizacija i super-aplikacije. Država je tada intervenirala kako bi zadržala kontrolu nad sustavom i izgradila jedinstven, svima dostupan integrirani platni sustav. Za izjednačavanje igrališta.

U zemljama u kojima se gotovina gotovo više ne koristi, a privatni sektor pruža digitalna plaćanja u velikim količinama, zabrinutost za financijsku stabilnost utrla je put ulasku CBDC-a. To je razlog zašto su ga Šveđani pokrenuli – da osiguraju potporu privatnim tračnicama plaćanja i da ga pretvore u središnju točku konverzije između privatnih digitalnih valuta – monetarno sidro.

Ali koji su glavni pokretači razvoja CBDC-a ovdje u eurozoni? Što tjera ECB i HNB da slijede taj put? Jer, u biti, dopustite mi da budem iskren, ako želimo slijediti svoje monetarne ciljeve, ne trebamo novi oblik novca. Utječući na trošak sredstava, možemo dobro obavljati svoj monetarni posao. Dakle, što nas tjera prema CBDC-u, ili bolje rečeno, prema digitalnom euru?

Digitalni euro

Glavni razlog iza projekta digitalnog eura je sve manja upotreba gotovine. Gotovina je bila najčešće korištena metoda plaćanja na prodajnom mjestu (POS) u europodručju 2022. i korištena je u 59 % transakcija, što je pad sa 79 % 2016. i 72 % 2019. [4] Ako se ^trend  nastavi , mogao bi na kraju potpuno nestati. Budući da je gotovina jedini izvor javnog, bezrizičnog novca koji je dostupan svima, vidimo potrebu da se prilagodimo preferencijama ljudi nudeći javnu verziju novca u ovoj rastućoj digitalnoj sferi. Dok to činimo, ne želimo zamijeniti gotovinu, već je nadopuniti široko upotrebljivim, uključivim, besplatnim za osnovnu upotrebu i prikladnim oblikom novca.

Drugi važan razlog za odlazak na ovo digitalno putovanje povezan je s nečim što nazivamo “strateška autonomija”. Kao što sam spomenuo na početku, trenutne geopolitičke napetosti pokazuju nam koliko je krhak naš svijet. Ovisnost o vanjskim izvorima i vanjskim dobavljačima za osnovne potrebe našeg stanovništva donosi rizike, a mi moramo osigurati da se ti rizici ne materijaliziraju, osobito u vrijeme krize. Naša je dužnost podržati nesmetano funkcioniranje platnog sustava ili, jasnije rečeno – osigurati kontinuitet platnih usluga u neočekivanim scenarijima. I upravo je to mjesto gdje se digitalni euro uklapa. Izgrađen na vlastitoj infrastrukturi i dalje razvijen u suradnji s domaćim pružateljima usluga plaćanja, moramo osigurati da ova opcija radi kada sve druge zakažu bez obzira na uzrok poremećaja, bio to kibernetički napad, tehnički kvar ili nešto treće. Moramo osigurati da digitalni euro bude tu kada vam je najpotrebniji. 

Privatnost

Spomenimo sada privatnost. To je za nas vrlo važno i želim naglasiti taj aspekt. Nove generacije navikle su se odricati svoje privatnosti, odricati se svog podatkovnog suvereniteta u korist pružatelja digitalnih plaćanja i društvenih mreža. Neke društvene mreže čak i rade na taj način – da napravite svoju vlastitu digitalnu identifikaciju ili da potvrdite da ste to točno Vi ili Ja tamo na webu.

Javna zabrinutost zbog digitalne privatnosti identificirana je u dokumentu iz 2021.„Javne konzultacije o digitalnom euru”, a Europska komisija razvija ideju o jedinstvenom digitalnom identitetu za građane u EU-u. ^[5] Ova tendencija također je u središtu projekta digitalnog eura, a  digitalni euro će građanima ponuditi najviše razine privatnosti. Dopustite mi da vas uvjerim da središnju banku ne zanima ponašanje ljudi u plaćanju, niti ćemo pohranjivati, ​​niti vidjeti bilo kakve osobne podatke ljudi.

Dakle, s obzirom na to da je naša uloga djelovati u najboljem javnom interesu, a u isto vrijeme vidimo proliferaciju digitalnih kanala plaćanja koje nude razni privatni subjekti ili čak mreže bez prepoznatljivih izdavatelja, nije li ispravno misliti da i mi našim građanima trebamo ponuditi digitalnu verziju javnog novca? Našim građanima ponuditi način pristupa javnom novcu u digitalnoj sferi? Ili, da parafraziramo predsjednicu ECB-a Christine Lagarde,  “Ne trebamo li svi imati pristup javnom novcu u digitalnom dobu?”.

Prije nego što vam dam svoj odgovor na ovo pitanje, dopustite mi da se ukratko osvrnem na pitanje rizika uvođenja digitalnog eura i potencijalnih nedostataka njegove primjene. 

Rizici

Prvo, a to je nešto što središnje bankare najviše brine – potencijal digitalnog eura za disintermedijaciju. Priča ide ovako: ako bankama oduzmemo njihove izvore financiranja u obliku depozita, a ljudi umjesto toga te depozite presele kod nas, nećemo li destabilizirati sustav, potisnuti kreditnu aktivnost i na kraju uzrokovati pad gospodarstva? ECB i središnje banke prvi put su identificirale ovaj rizik 2020. godine, a sada vjerujemo da za njega postoji rješenje. S pravim dizajnom digitalnog eura koji postavlja ograničenje na količinu digitalnog eura po imatelju, možemo uspješno ublažiti taj rizik i ne dopustiti da digitalni euro postane izvor nestabilnosti.

Još jedan rizik je potencijalna distorzija tržišta koja leži u uvođenju digitalnog eura kada javna institucija uđe na privatno tržište, poremeti ga i čak se natječe sa sadašnjim i budućim sudionicima na tržištu. Zašto to činiti kada već imamo inovativan i dobro funkcioniran sustav plaćanja u EU? I nije li ideja da tržišta uvijek bolje i učinkovitije rade stvari vođena nevidljivom rukom, pri čemu je zadatak regulatora samo izjednačiti uvjete za igru ​​pružanjem odgovarajućeg pravnog okvira? Odgovor je da će infrastruktura digitalnog plaćanja u eurima koegzistirati s postojećom i nuditi dodatnu opciju. Na rastućem tržištu elektroničkog plaćanja ima mjesta za takvo novo rješenje s prethodno spomenutim ugrađenim ograničenjima. U isto vrijeme, sudionici iz privatnog sektora i dalje će igrati ključnu ulogu u razvoju funkcionalnosti digitalnog eura. Uloga središnjih banaka bit će pružanje osnovne pozadinske infrastrukture, dok će sve ostalo biti prepušteno industriji da pronađe najbolja rješenja i uvede inovacije.

I treći rizik povezan je s međunarodnom dimenzijom digitalnog eura. Ovdje se, općenito, svaki CBDC na prvu čini kao rješenje u kojem svi dobivaju. Trenutačni sustav međunarodnog maloprodajnog plaćanja pun je trvenja. Spor je, skup i neproziran, a CBDC bi tu mogao odigrati značajnu ulogu da ga učini jeftinijim, bržim i transparentnijim. Povećanje brzine i transparentnosti prekograničnih plaćanja uz povećanje pristupa uslugama prekograničnog plaćanja i smanjenje njihovih troškova ključni su ciljevi programa prekograničnog plaćanja G20. ^[6]Otkako su čelnici G20 odobrili Plan za poboljšanje prekograničnih plaćanja 2020., mnogo je postignuto. Tekući eksperimenti koje provodi Banka za međunarodna poravnanja također pokazuju kako veleprodajni i maloprodajni CBDC (Icebreaker), kao i međusobno povezivanje domaćih sustava plaćanja (Nexus), mogu pružiti brža, jeftinija i transparentnija prekogranična plaćanja. ^[7]

Ali rizici internacionaliziranih ili prekograničnih CBDC-ova za gospodarstva u razvoju mogli bi biti veliki i nenamjerni. Na primjer, pretpostavimo da je CBDC ili digitalni euro lako i široko dostupan preko granica ili u zemljama suočenim s financijskom nestabilnošću. U takvim slučajevima građani bi mogli zamijeniti lokalne valute digitalnim eurom i dodatno pogoršati domaću financijsku situaciju. Ovo je scenarij koji moramo izbjeći. 

Nesigurnost

Na kraju, svi se moramo zapitati u kakvoj financijskoj stvarnosti želimo završiti jer bi to mogao biti svijet neizravne valutne konkurencije koju privatne tvrtke provode samo kao stvar industrijske i tehnološke utrke. Ali, u isto vrijeme, mogli bismo završiti u svijetu u kojem su plaćanja sigurna, laka za korištenje i trenutačno se namiruju – i domaća i međunarodna i uz zanemarive troškove.

No, hoćemo li završiti u svijetu u kojem je naša privatnost zaštićena i naše povjerenje u sustav očuvano u vremenima krize? Hoćemo li se pouzdati samo u računala, protokole, umjetno generirane rezultate ili centralizirane algoritme privatnih tvrtki s globalnim dosegom? Ili želimo da javne institucije rade svoj posao, štite naše interese kada nitko drugi neće i budu tu kada ih trebamo?

Središnje banke – vođe promjena

Naš je mandat nastaviti pružati povjerenje u novac u digitalnom dobu. Biti vitalni dio ovog novog digitalnog svijeta, nove stvarnosti. Ne smijemo ostati po strani i promatrati dok  se vremena mijenjaju i vanjski čimbenici cijeli naš svijet pokreću u čudnom smjeru. Moramo pustiti novac da se razvija i biti važan predvodnik promjene u njegovoj evoluciji. To je najmanje što svaki građanin treba očekivati ​​od vlada ili javnih institucija.

Konačno, slično onome što svi vi ovdje u ovoj prostoriji morate odlučiti, hoćete li postati konkurenti ili surađivati, također je na nama da donosimo strateške odluke. I biramo suradnju. Za suradnju s digitalnom industrijom. Kako bismo ispunili tu svrhu, nastavit ćemo raditi na osnovnom, pozadinskom rješenju za digitalni euro, a vama ćemo prepustiti postavljanje temelja za ostalo.

Zajedno jači

A što se tiče sumnje između gotovine i digitalnog eura, naš glas ide za oboje: gotovinu i digitalni euro. Vidimo ih oboje u budućnosti, kako stoje zajedno. Zajedno jači.

Hvala vam.“

Nadalje, ECB (europska središnja banka) radi na implementaciji digitalnog eura u sve članice Europske unije čija je službena valuta euro i poručuju nam: „Digitalni euro bio bi stabilno uporište naše valute u digitalnom dobu“

Kakav bi bio?

Digitalni euro bio bi elektroničko sredstvo plaćanja kojim bi se mogli služiti svi u europodručju. Bio bi siguran i jednostavan za uporabu kao gotovina danas. Kao centralnobankarski novac koji bi izdavao ESB razlikovao bi se od »privatnog novca«, ali mogli biste njime plaćati služeći se karticom ili telefonskom aplikacijom.

Zašto bi nam digitalni euro mogao biti potreban?

Razmatramo uvođenje centralnobankarskog digitalnog novca u Europi kako bismo odgovorili na sve veću potražnju za sigurnim i pouzdanim elektroničkim plaćanjima. Digitalni novac koji izdaje središnja banka bio bi stabilno uporište monetarnog i platnih sustava. Njime bi se ujedno ojačala monetarna suverenost europodručja te potaknulo natjecanje i učinkovitost europskog sektora platnog prometa.

Prednosti i izazovi

Još istražujemo i nemamo sve pojedinosti konačnog prijedloga. Razmišljali smo o konceptu digitalnog eura te njegovim prednostima i nedostatcima. Utvrdili smo da bi digitalni euro trebao biti dostupan, pouzdan, siguran, učinkovit i usklađen sa zakonom. Osim toga, bila bi zajamčena najviša razina zaštite privatnosti.

U kojoj smo fazi?

Faza istraživanja započela je u listopadu 2021. i očekuje se da će trajati približno dvije godine, odnosno do listopada 2023. Ispitujemo mogućnosti oblikovanja digitalnog eura i njegove distribucije te utjecaj koji bi mogao imati na tržište. Potom ćemo odlučiti hoćemo li početi postupak razvoja.

U videu ALJAZEERE član uprave PBZ-a govori da se moramo prilagoditi novom dobu, kako ne bismo bili dinosauri, što je diskriminatorno prema velikom broju populacije, točnije rečeno starijih ljudi koji će se jako teško prilagoditi tim novim trendovima digitalnog bankarstva, a da ne zaboravimo da će tim činom biti nadzirana svaka naša novčana transakcija.

Izvor: HNB, ECB, ALJAZEERA