Gospodo iz oporbe, ne možete zaštititi gotovinu Ustavom ako ste monetarni suverenitet predali u ruke Bruxellesu, piše Matija Varga.
Da odmah nešto razjasnimo: ja sam prvi za to da se gotovina zaštiti Ustavom.
Zašto?
Zato što gotovina ljudima daje slobodu.
Daje im mogućnost da raspolažu vlastitim novcem bez kartice, bez aplikacije, bez interneta, bez baterije i bez toga da svaka njihova transakcija nužno prolazi kroz neki digitalni sustav.
Zato nemam nikakav problem s idejom da se pravo građana na korištenje gotovine ustavno zaštiti.
Dapače, mislim da o tome treba ozbiljno razgovarati.
Ali imam problem s nečim drugim.
Imam problem kada se građanima pokušava stvoriti dojam da ćemo time riješiti pitanje budućnosti gotovine jednom zauvijek.
Nećemo.
I upravo tu mislim da oporba građanima duguje malo više iskrenosti.
Nije dovoljno napisati „gotovina“ u Ustav i problem je riješen
Hrvatska je članica Europske unije.
Hrvatska je članica eurozone.
I Hrvatska više nema vlastitu nacionalnu valutu.
To nisu nevažne sitnice koje možemo preskočiti kada razgovaramo o zaštiti gotovine.
Euro ima svoj europski pravni okvir, a monetarna politika eurozone nije u nadležnosti hrvatskog Sabora.
Ugovor o funkcioniranju Europske unije jasno propisuje da Europska središnja banka ima isključivo pravo odobravati izdavanje euro novčanica unutar Unije, dok euro novčanice koje izdaju ECB i nacionalne središnje banke euro sustava imaju status zakonskog sredstva plaćanja.
Drugim riječima, kada govorimo o budućnosti eura, ne govorimo samo o Hrvatskoj.
Govorimo o sustavu eurozone.
I zato je ključno pitanje:
Može li hrvatski Ustav biti jači od europskog pravnog sustava u području u kojem Hrvatska više nema punu nadležnost?
Ne može.
To nije pitanje sviđa li se to nekome ili ne.
To je posljedica članstva u Europskoj uniji i posebno činjenice da smo dio eurozone.
„Ali Slovenija može. Može i Slovačka.“
Naravno.
I tu će vrlo vjerojatno doći argument koji na prvi pogled zvuči uvjerljivo.
Slovačka je ustavno zaštitila gotovinu.
Slovenija je također u svoj Ustav unijela zaštitu prava na korištenje gotovine.
Pa zašto onda ne bismo i mi?
Možemo.
I treba biti potpuno jasan: ja nemam ništa protiv toga.
Ali postoji jedna mala, a presudna razlika koju se u političkoj raspravi često prešućuje.
Jedno je ustavom zaštititi pravo građana da koriste gotovinu.
A drugo je imati suverenitet nad valutom i sustavom koji određuje budućnost te gotovine.
To nije isto.
Slovačka i Slovenija mogu ustavom zaštititi određena prava svojih građana.
Ali ni slovenski ni slovački Ustav ne daju tim državama ovlast da preuzmu nadležnosti Europske središnje banke.
Ne daju im mogućnost da samostalno vode monetarnu politiku eurozone.
Ne daju im pravo da mijenjaju europske ugovore.
I ne stvaraju neku čarobnu pravnu situaciju u kojoj nacionalni Ustav postaje iznad prava EU-a.
Dakle, možemo napraviti isto što su napravile druge države.
Ali nemojmo se zavaravati što smo time napravili nešto ključno i misliti kako je problem riješen, jer nije.
A što ako se jednog dana europski sustav promijeni?
Tu je zapravo srž cijele priče.
Danas ECB govori da digitalni euro nije zamišljen kao zamjena za gotovinu.
Naprotiv, službeni stav ECB-a jest da bi digitalni euro postojao uz gotovinu, a ne umjesto nje. ECB također navodi da će gotovina ostati dostupna, ali treba znati da je to samo privremeno i da uvođenje digitalnog novca označava ključan korak ka ukidanju gotovine.
Dakle, ne tvrdim da će sutra netko ugasiti tiskarske strojeve i reći:
„Od ponedjeljka više nema novčanica.“
To bi bilo neozbiljno tvrditi.
Ali postavimo jedno drugo pitanje.
Što ako se jednog dana europska pravila promijene, a zna se da hoće?
Što ako se za par godina promijeni politički odnos prema gotovini?
Što ako se promijene europski ugovori i pravila koja uređuju monetarni sustav?
Što ako se odluči drugačije urediti odnos između fizičkog i digitalnog novca?
Može li tada Hrvatska reći:
„Ne može. Naš Ustav kaže da mora postojati gotovina.“
Tu dolazimo do granice.
Hrvatski Ustav može zaštititi građane unutar pravnog sustava u kojem se Hrvatska nalazi.
Ali ne može Hrvatskoj dati ovlasti koje nema.
Ne može hrvatski Sabor upravljati ECB-om.
Ne može hrvatski Ustav sam mijenjati europske ugovore.
I ne može nacionalna ustavna odredba Hrvatskoj vratiti monetarni suverenitet koji je prenesen na europsku razinu.
I tu dolazimo do onoga što se prešućuje
Ako je cilj:
„Želimo zaštititi pravo građana da koriste gotovinu.“
Odlično.
Zaštitimo ga.
Ali ako je cilj:
„Želimo da Hrvatska uvijek i u svim okolnostima sama odlučuje hoće li postojati gotovina, kakva će biti valuta i kako će izgledati njezin monetarni sustav.“
Onda je priča potpuno drugačija.
To više nije pitanje jednog članka Ustava.
To je pitanje monetarnog suvereniteta.
A monetarni suverenitet znači da država ima vlastitu valutu i kontrolu nad vlastitom monetarnom politikom.
Hrvatska to danas nema.
Hrvatska je dio eurozone.
Zato me smeta kada se građanima prodaje jednostavno rješenje za kompliciran problem
Mogu razumjeti političku privlačnost ideje.
„Stavimo gotovinu u Ustav.“
Zvuči jednostavno.
Zvuči odlučno.
Zvuči kao da smo problem riješili.
Ali država nije suverenija zato što je nešto napisala u Ustav.
Ustav ne stvara nadležnost tamo gdje je nema.
Ako je određena nadležnost prenesena na europsku razinu, onda moramo biti svjesni granica nacionalnog prava.
To je upravo ono što se često zaboravlja u političkim raspravama o Europskoj uniji.
Ne možeš istodobno reći:
„Želimo biti dio zajedničkog europskog monetarnog sustava“
i
„Ali kada nam nešto ne odgovara, naš Ustav ima apsolutnu i konačnu riječ.“
To jednostavno nije način na koji taj sustav funkcionira.
Ja želim zaštititi gotovinu. Ali želim zaštititi i istinu.
Ovo je možda najvažnija stvar koju želim poručiti.
Nisam protiv zaštite gotovine. Upravo suprotno.
Mislim da je gotovina vrijedna zaštite upravo zato što ljudima daje slobodu.
Slobodu da sami odluče kako će plaćati.
Slobodu da ne moraju biti potpuno ovisni o digitalnim sustavima.
Slobodu da imaju nešto što fizički drže u svojim rukama i čime mogu raspolagati bez posrednika.
Ali ako ćemo tu slobodu stvarno štititi, onda građanima moramo govoriti istinu o tome koliko daleko ta zaštita može ići.
Ne želim da se ljudima proda priča:
„Upisat ćemo gotovinu u Ustav i time smo riješili stvar.“
Nismo.
Napravili smo određeni korak.
Možda i važan korak.
Ali nismo riješili pitanje monetarnog suvereniteta.
A gdje se onda nalazi stvarna granica?
Vrlo jednostavno.
Ako želiš imati potpunu i konačnu kontrolu nad vlastitim novcem, moraš imati vlastitu monetarnu politiku.
Ako želiš imati vlastitu monetarnu politiku, moraš imati vlastitu valutu.
A ako želiš ponovno imati vlastitu valutu nakon što si ušao u eurozonu, onda se otvara pitanje izlaska iz eurozone.
A ako želiš ponovno imati punu monetarnu suverenost izvan pravnog sustava Europske unije, onda se otvara i pitanje članstva u Europskoj uniji i eurozoni.
To je jedini dio priče koji se ne može zaobići.
Ne govorim ovdje je li izlazak iz Europske unije dobar ili loš, ali je za zaštitu gotovine nužan.
Ne govorim o trgovini.
Ne govorim o granicama.
Ne govorim čak ni o tome treba li Hrvatska ikada napraviti takav potez iako po meni itekako treba.
To su druge rasprave.
Ovdje govorim samo o monetarnoj suverenosti.
I zato bih volio da oporba bude iskrena
Ako žele ustavno zaštititi gotovinu – podržavam ih.
Ako žele osigurati da građani imaju pravo plaćati gotovinom – podržavam ih.
Ako žele spriječiti da hrvatske vlasti same nepotrebno ograničavaju korištenje gotovine – podržavam ih.
Ali nemojmo stati na tome.
Recimo ljudima i drugu polovicu priče.
Recimo im da hrvatski Ustav ne može preuzeti ovlasti ECB-a.
Recimo im da hrvatski Sabor ne odlučuje samostalno o monetarnoj politici eura.
Recimo im da euro nije kuna i da Hrvatska više nema potpunu kontrolu nad vlastitom valutom.
I recimo im ono najvažnije:
Ako jednog dana želimo imati potpunu kontrolu nad vlastitim novcem, nije dovoljno promijeniti jedan članak Ustava već je nužno izaći .
Moramo razgovarati o monetarnom suverenitetu.
A kada govorimo o monetarnom suverenitetu, prije ili kasnije dolazimo do pitanja eurozone.
A nakon toga i do pitanja Europske unije.
To možda političarima nije popularno pitanje.
Možda im nije ni ugodno pitanje.
Ali je itekako legitimno pitanje.
I upravo zato ga treba otvoreno postaviti.
Jer ako građanima želimo sačuvati slobodu koju im gotovina daje, onda ih ne smijemo uvjeravati da je ta sloboda potpuno zaštićena samo zato što smo riječ „gotovina“ napisali u Ustav.
Gotovinu treba zaštititi.
Ali ako je želimo zaštititi stvarno, moramo prvo razumjeti tko danas ima posljednju riječ o novcu kojim plaćamo.
A ta riječ više nije samo u Zagrebu.
